O gospodi Jovanovic I njenih 200 dolara!

Bijase ovdje u Adelaideu zivjela porodica Jovanovic gdje otac naglo umre a njegov posao vlasnika tvornice tekstila nasljedi njegova zena. U toj tvornici uglavnom se krojio materijal za dresove ragbi fudbalera. On bijase Srbinom a ona pak Hrvaticom iz Dalmatinske Zagore ali porodicno ime bijase srbijansko sto je I razumljivo. Njih je dvoje imalo opet dvoje djece pa kad gospoda Jovanovic ode u penziju to jedno od te muske djece nasljedi tvornicu. Taj bi mladic rekao svojoj majci: "A bogami dosta je vise ocevih Srba u tvornici I tvojih Hrvata. Ja sada primam na posao samo Kineze." I tako gospoda Jovanovic ode u penziju pa bi znala reci: "A dosta mi je vise iglice I konca" te se pod stare dane dadne na znanosti, znala je studirati teoretski opus Paula Davisa jer u Adelaideu svi studiraju Davisa a onda jedne prilike rekne meni: "A slusajte dragi gospodine Gavrilovicu, on je veliko ime nase znanosti. I ove njegove teorije on nije sve sam iz glave sacinio nego se savjetovao sa nekim katolickim svecenicima. Zato je to tako duboka teorija I znacajna barem meni jer mi se cini da mi ne bi smjeli zaobici I tu svetu poruku Zavjeta kojoj mi Hrvati tako odano zrtvujemo svoje nacionalno bice vec cetrnaest stoljeca." I tako bismo mi raspredali pitanja kosmosa I granicna pitanja metafizike. "Pa vidite dragi moj Gavrilovicu ne bi se moglo reci za nasega Paula da je repa bez korjena, ja mu znam I zenu, fina gospoda, a I kraljica mu je urucila priznanje od nekijeh 200 tisuca funti jer su toboze te njegove teorije toliko teske. Nego sto cete kuhati danas? Ja sam bas pomislila da bih mogla spraviti snicle od samljevena kokosjeg mesa." I tako bi nasi razgovori tekli neometano neko vrijeme a onda bi se svatko uputio na svoju stranu. Ta je gospoda Jovanovic imala jednu jako dobru prijateljicu porijeklom isto iz nekih njoj bliskih dalmatinskih krajeva pa bi je znala zapitati: "A moja draga prijateljice kako ti je sada u penziji? Ma cula sam da sada raspolazes sa sumom od 500 tisuca dolara. Pa sto ce ti toliko novac? gdje ces ga potrositi? Neces imati vremena da ga citavog potrosis." A ja bi se tada nadovezao: "Pa nije bas tako, eno ima velika njena porodica jos uvijek u rodnom kraju koja treba pomoc svojih srodnika iz daleka svijeta. Pa nije li nam stado siromasno pa nam krava dadne samo 4 litra mlijeka dnevno docim ovdje u kulturnom I civiliziranom svijetu krave dadnu I po 25 litara mlijeka. " I gospoda Jovanovic bi se slozila sa mnom te mi obavezno napomenula kako svaku nedelju razgovara telefonom sa svojom sestrom u starom kraju. I tako nase prijateljstvo potraja neko vrijeme sve dok meni ne padne na pamet jedna pomisao. Naime, imadoh ja jednu jako lijepu I bogatu biblioteku u Zagrebu koja istom bijase mojom prirucnom bibliotekom sa raritenim I izabranim knjigama te ja pomislim da bih mozda mogao doci do nekih rijetkih primjeraka ukoliko se obratim gospodi Jovanovic sa molbom za jedan predujam u visini od 200 dolara. I ja nakon nekoliko dana premisljanja dodem njoj sa takvom idejom: "A dragi moj gospodine Gavrilovicu vidjet cu sto mogu uciniti pa mi se javite za jedno 15 dana." I ja cekah petnaest dana pa joj se ponovno javih; "A moj dragi gospodine Gavrilovicu, evo imam nekog posla pa mi se javite za nekih 15 dana." I ja opet cekah 15 dana pa joj se ponovno javim: "A evo ja hranim neku dicu u Africi pa mi je to veliki trosak nego javite mi se za jedno 15 dana pa cu razmisliti." Tako joj se ja na posljetku ne javih ponovno ali otkrih da bi to mozda moglo biti zajebavanje takozvane stare migracije koja je na ovom velikom kontinentu naucila uglavnom kako zajebati. A da je mislila drugacije bila bi danas obogacena mozda kojom knjigom Schilera starom kojih 250 godina I obogacena spoznajom da je pomogla jednom Bosnjaku u kreiranju njegovih vojnih I drugih znanstvenih teorija. Ali nije znala.

zlatan gavrilovic kovac