Pričam ti priču.Hoću ispričati jednu poučnu i lijepu novogodišnju priču.Evo,živjela jednom jedna djevojčica,lijepe sjajne plave kose i očiju,bila je visoka za svoje godine,uzanog ,pravilnog lica.Prava mala ljepotica.Zvala se Verena.Majka joj je umrla kod  njenog rođenja.A otac se ubrzo oženio drugom.Otac je stalno radio,bio je pomorac,nikad ga nije bilo kod kuće.Obožavao je svoju drugu ženu i kad je bio kod kuće u svemu ju je slušao.Verena je u stvari živjela s pomajkom.Pomajkom, koja je bila ljubomorna na nju.Čim je otac došao kući imala je nešto za reći protiv Verene.Te danas nije pomela kuhinju,te izgorio joj je kolač,ili je zločesta  i  nije bila poslušna te joj je odgovarala i protuslovila.Otac nikad  prišao Vereni i pitao da li je to istina.Za njega je to što je govorila njegova žena bilo  neupitno .Nakon tih priča znao ju je smrknuto gledati,strogo i ozbiljno,čak nije htio ni razgovarati s njom.Rijetko bi joj donosio poklone,a kad je žena baš jako rogoborila protiv nje nije joj ga niti dao,dok bi ženu obasipao zlatom i svilom iz dalekih krajeva. Pomajka se oblačila lijepo,moderno .Često je šivala nove haljine za sebe.Za Verenu nikad nije bilo vrijeme,dosta novaca ili dosta materijala,ili materijali nisu baš bili prikladni za djevojčice.Kad bi neku haljinu izgustirala,prepravila ju je i dala je Vereni.Dok joj je davala držala se kao da joj daje neku jako veliku vrijednost.

Verena je bila čista,uredna,počešljana,ali nikad nije bila lijepo obučena kao njene školske prijateljice.Naročito su se nedjeljom lijepo uređivale.Ili za Božić dobivale nove haljine.A Verena se onda sramila svojih starih i pohabanih haljina.Slušajući pomajku kako ne vrijedi ništa,kako stalno nešto pogrešno radi,očekujući optužbe i tužakanja ocu,živjela je u strahu i stalnom osjećaju neke krivnje.Ako bi se malo ljepše uredila, počešljala,taj dan je znala da će je tužiti ocu. Kako je izrastala u djevojku, lijepu i vitku,nježnu i skladnu,to je pomajka imala sve više i više pritužbi.Dok je bila curica,povremeno je čak nastojala biti dobra prema njoj.Barem se trudila.Što je bila starija i odraslija sve više joj  je smetalo nešto na njoj.Verena je instinktivno, da se zaštiti ,počela skrivati svoju ljepotu.Na to ju je navela pomajkina ljubomora.Svoju divnu plavu kosu zalizala bi u rep.Oblačila se staromodno,nije se šminkala kao ostale njene prijateljice.Boje koje je nosila bile su crna,tamno plava,smeđa,sve nevesele,jako ozbiljne boje.Kad ju je tata pitao,ne baš često,treba li još što,rekla je da joj ne treba,da sve  ima.

 Čak je u školi nastojala imati lošije ocjene.Osjećala je da je svaka njena petica,svaki njen uspjeh i pohvaljena sposobnost ubod u srce njene pomajke.Ako bi je  učiteljica hvalila,na pomajkinom licu nazirao se grč nestrpljenja i netrpeljivosti,a kad je čula za lošu ocjenu,samo bi se zadovoljno smješkala.

 Sklanjajući se,držeći se povučeno,nastojeći biti što skromnija,neprimjetnija,što manje zahtjevna,i postala je takva,neugledno,nezanimljivo stvorenje.Na kraju je i sama povjerovala u tu sliku o sebi.Drugi su lijepi,pametni,zanimljivi,ona ne.Sklanjajući se od pomajkine ljubomore postala je onakvom kakvu ju je ona jedino mogla prihvatiti.S kakvom je mogla živjeti.Svoju ubitačnu mržnju i ljubomoru iskaljivala je i na prijateljicama koje su Vereni dolazile u posjetu.Kako nije mogla nauditi njima,opet bi Verena stradala i ispaštala zbog tuđe ljepote.Telefon bi odmah zazvonio i otac bi bio obaviješten o njenom lošem ponašanju.Na kraju je, da ne sluša njeno siktanje protiv njih i tužakanja ocu, prestala ih zvati doma.

 Samo da se nije povukla u mišju rupu.Već je postala siva kao neki mišić, trebalo je još da se i zavuče u njegovu rupu.

 Pomajka se naprotiv šepirila.Svaki dan oblačila bi novu haljinu.Jednom tjedno dolazila je frizerka doma da joj napravi frizuru.Parfemi,sjenila,ruževi za usne,puderi bili su joj glavni rekviziti.A ogledalo,pred njim provodila bi sate i sate.Dok je Verena kuhala,spremala,šivala,dotle se pomajka uređivala,divila samoj sebi pred ogledalom.Puno puta zvala bi i Verenu da je pita za mišljenje.Da li da danas obuče zelenu ili žutu haljinu,da stavi velike ili male naušnice ,da upotrijebi crveni ili roza ruž.Jao njoj ako je ne bi dobro savjetovala.Ako je taj dan nitko nije pohvalio kako dobro,kako savršeno izgleda,za to je bila kriva Verena,trebala joj je reči da se nije dobro obukla.

 Verena se osjećala manje vrijednom,nije znala voljeti sebe jer ju nitko nije naučio da je vrijedna i da zaslužuje ljubav drugih.Mislila je da je drugima nezanimljiva,da je dosadna,da ne zaslužuje pažnju ni ljubav.Slika koju je godinama stvarala  o sebi,preuzela ju je,preplavila je,postala je stvarna ona.Sama je povjerovala u nju.I kad je sama povjerovala u nju i drugi su isto povjerovali u nju.Gledajući sebe godinama kao nevrijednu,lošu,pogrešnu,nelijepu,glupu,takva je i postala.Vjerovala je da je bezvrijedna,nije mogla ni pomisliti nešto drugo,suprotno,a ako bi je netko i pogledao s divljenjem i ljubavlju ona je mislila da je opet nešto pogriješila,čudila se tim pogledima i nije ih razumjela.Čak ih se i bojala i pitala se što oni znače.

 Za jednu Novu Godinu ostala je sama doma.Otac i pomajka otišli su na more,na godišnji odmor i ujedno proslavu Nove Godine.Ona je morala ostati sama kod kuće,da ju čuva.Odahnula je.Voljela je biti sama.Voljela je tišinu i mir kuće.Nitko nije vikao na nju.Nije morala paziti kako se ponaša,radi li što krivo i pogrešno.Kuća je bila njen pravi dom,sada kada je ostala sama.

 Par dana trajala je njena idila.Jednog dana zazvonio je telefon.Njena najbolja prijateljica Sanja zvala ju je na tulum,proslavu Nove Godine.Verena je rekla da bi rado išla ali da ne može,jednostavno ne zna što da obuće.Nema ništa prikladno za proslavu. Sanja ju je uvjeravala da to nije uopće problem.Neka samo dođe k njoj ,a ona će joj  posuditi haljinu.Dan kad je trebala biti proslava,Verena je došla ranije kod Sanje.

 -Sad pusti mene.Zatvori oči i uživaj.-

 Češljala ju je,mazala oči i usta.Na kraju dala joj je jednu haljinu koja joj je bila mala,a Vereni je savršeno pristajala

Već su kasnile.Tako da se Verena nije stigla ni pogledati u ogledalo kad su kretale.

 Verena je bila uzbuđena,sretna,radosna,vesela.Prvi puta izlazi.Ide na proslavu Nove Godine.O tome je samo slušala,a sad i ona ide.Prvi put čut će muziku uživo,plesat će.Znala je plesati,sama je naučila plesati uz pomoć metle dok je mela .

Rumenih obraza,svjetlucavih očiju od uzbuđenja,raspuštene duge plave kose,u svijetlo plavoj haljini boje njenih očiju bila je prekrasna,praznik za oči.

 Dok su dolazile na proslavu osjetila je poglede na sebi.Ti pogledi bili su puni pažnje,divljenja,upitni pogledi,pogledi koji se pitaju tko je ova ljepotica,zalutala u njihov mali gradić i ovu proslavu.

 Odjednom našla se pred velikim ogledalom.Vidjela je u njemu Sanju i jednu prelijepu,mladu djevojku koju ne pozna.Sudarivši se sa slikom same sebe,novom i nepoznatom u njoj kao da je nešto puklo.

 To sam ja.To sam prava ja.Ja sam ovo svijetlo,lijepo,živo biće.To sam prava ja.Ja koja sam se morala skrivati ,skrivati samu sebe da pomajka ne bi bila ljubomorna,da otac ne bi bio ljut.Samu sebe morala sam sakriti.Samu sebe morala sam zaboraviti.Potisnuti.Uvjeriti sebe da sam ja netko drugi,netko ružan i mrtav.Danas ću ja biti ja .Danas ću uživati.Danas ću svima pokazati tko sam ja.Prava ja.-

 I plesala je.Pjevala.Puštala je mladićima da joj šapću u uho ljubavne,slatke riječi.Pustila se.Uživala je.Bila je sretna i zadovoljna.Znala je da se mora vratiti kući.Da će   za par dana doći pomajka i otac.Ali sada je ona znala tko je ona sama.Sakrit će se.Opet.Ali  sad zna tko je.Sada više neće varati samu sebe.Neće  se skrivati sama pred sobom,nego samo pred njima.

 Prvom prilikom,otići će.Otići će u svijet.Otići će iz te kuće,iz svoje tamnice.Ona će otići i spasiti se,a pomajka i otac i dalje će ostati u njoj zarobljeni.

 Verena će im oprostiti,ali se više nikada neće vratiti.Odšetat će se u novi život.Život u kojem će moći biti ono što je.Prelijepa,pametna, sposobna,uspješna,samopouzdana,mlada žena.U tom svijetu upoznat će nekog koga će zavoljeti i on nju,ali to je već druga priča.Ona je pronašla sebe.Samu sebe koju je ljubomora i zavist skoro zauvijek uništila.Pronašavši sebe mogla je dozvoliti da ju pronađe i netko drugi.Kad je našla samu sebe,tek tada ju je i netko drugi mogao pronaći i zavoljeti.

.

UZ OVU PRIČU ŽELIM SVIMA SVAKO DOBRO U NOVOJ GODINI.