U svitanje zore Eva pokupi djecu i bez riječi krene na put. Adam je sakriven iza drva promatrao. Nije mogao vjerovati da stvarno odlazi. Ah, predomislit će se ona i vratiti .... pomisli.

Već je sunce duboko na zalasku a Eve niotkud. Adam se zabrinuo .... Sačekat ću još malo pa ih idem potražiti ... razmišlja on sve više u brizi. Pošto Evi i djeci ni traga krenuo je za njima. Ulovila ga noć, prespavao je u nekom šupljem drvu a ujutro krenuo dalje. Oko podne pronašao ih gdje odmaraju kraj jezera. Oprezno je pristupio jer nije htio svađu.

-         Jesi li sigurna da je ova tvoja odluka dobra ... prozbori konačno ...

-         Dobra ili ne negdje se moramo udomiti.

Nije blo rasprave ni svađe, oboje su se udubili u svoje misli. Ostali su kraj jezera nekoliko dana pa krenuli dalje. Nikako da pronađu mjesto koje bi im odgovaralo. Umorni, iscrpljeni jednog dana ugladaju dim.

-         Pogledaj Adame tamo netko živi, pođimo, valjda nas neće otjerati.

 Bojažljivo su pristupili ognjištu. Iz kučice izađe čovjek i upita:

-         Tko ste vi?

-         Ja sam Adam a ovo je Eva

-         Hahahaaa kako, pa ja sam Adam , a Eva je moja žena ... odgovori domačin. Pritom se pojavi i Eva domačica ....

-         Tko su ovi potepuhi Adame? Upita ...

-         Ma daj, još jedan Adam i Eva, koliko ih samo ima, dođu sa svojim nevaljama, i odu .... diskutira domačin.

-         U pravu si ... Još jedni klonovi i provokatori ... doda „domača“ Eva

-         Nismo mi slonovi, nismo proletjeli, došli smo pješice ... uvrijeđeno odgovori pridošli Adam koji nije dobro čuo što priča domačica.

-         Hahaaaa vidiš Adame da im nisu sve koze na broju ... doda  „domača“ Eva

-         Izgubili smo ih uz put ... nadoda sad pristigla Eva.

-         Hahaahahaaa...što ćemo sa njima ... upita domačin.

-         Ništa, ugostimo ih kao i ostale, neka se odmore i odluče hoće li ostati, brinuti se o sebi i obitelji ili otići kao i ostali.

Lijepo su ih ugostili, dali im vremena za razmislit. Adam i Eva (klonovi) odluče ostati. Sagradili brvnaru, radili da prežive i živjeli u dobrim odnosima sa susjedima.

Mislite li da su bili zadovoljni? Ćesto su se iz brvnare čule prepirke.

-         Ti glupačo da me nisi nagovorila pojesti jabuku svega ovoga nebi bilo, moglo nam je biti lijepo.

-         Da, da ... moš mislit, teško li je žabu natjerati u vodu. Meni spočitavaš grijehe, a što je sa zmijom, jesam li je ja ubila.

-         Nisi, ali si ju pojela

-         Jesam, skupa sa tobom, i ti si jeo kao i ja jabuke ....

I tako danima ...... počeci  civilizacije krenuli su prema svom napretku ....