89. NOĆNI ŠAPAT

        Divni Stranac i čuvari noći sjedili su na tjemenu brežuljka, vrlo blizu zvijezdama. Daleko, duboko, u krug naširoko, spavao je svijet.

        “Kako je lijepo bdjeti s Tobom”, reče jedan anđeo noćnik.

        “Kako je lijepo bdjeti s Tobom, dok svijet spava”, priklopi drugi.

        “Kako je lijepo bdjeti s Tobom, dok svijet spava i sanja”, dogradi treći.

        I tu se stalo.

        “Je li to sve”? upita Divni šaptom.

        Anđeli su kimali glavama, nesigurni.

        Onda Divni završi pjesmicu:

        “Kako je lijepo bdjeti i znati da bdiješ, dok svijet spava i ne zna da spava, i dok sanja da je san sve što jest”.

        Između znati i ne znati, razlika je kao između jest i nije.

 

 

         Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 7. (još neobjavljeno)