84. NOĆNE TAJNE

 

        Šaputalo se da Stranac ima dragu, koju tajom noću posjećuje. Zaključilo se da je to zacijelo ona najljepša u selu, ona oko koje se pletu muški uzdasi kao vinjage oko trsa. Momci su postavljali  zasjede, uhodili noć i korake. Ali ništa nisu otkrili. Osim stopa u jutarnjemu zraku, nacrtanih rosom.

        Strancu su svi bili žene, i oni muškoga i oni ženskoga roda, i On je sa svakom noćivao. No one su jutrom zaboravljale tko su bile i s kim su bile. Pa bi se opet spremale – naročito one muške žene – da uvečer uvrebaju Stranca u tajnomu pohodu.

        Među ženskim ženama bijaše jedna, najženskija. Ne najljepša, najženskija. Njoj je Stranac otkrio da On noćiva sa svima. Ta jedna mu, jer je bila najženskija, nije vjerovala.

        “Imaš pravo”, rekao je Stranac. “Kad sam s tobom, s tobom sam, i za druge i drugo ne znam”.

Najženskija od žena htjela je znati zašto je baš ona Njegov izbor... mada je znala.

“Zašto Me pitaš kad znaš“?

“Ali ja nisam najljepša”, pokušala je izmamiti tajnu, ženski. I sve su se druge noćnice istoga časa netremice zagledale u Njegova usta, kao u nebeski pravorijek. On se sporo smiješio, nasamo sa svakom, i pitao:

“Reci mi, odakle dolazi ljepota”?

Nitko nije znao.

“Iz pogleda”, kazao je. “Iz pogleda dolazi ljepota. Dok te gledam, ti si najljepša”.

I gledao je. Cijelu noć, cijelo ženstvo sela, polja, ceste, grada, šume, rijeke, mjesečine. Sve gledano do crte praskozorja. Pred zorin se prasak ono najženskije čeljade prenulo u Njegovu zagrljaju, i šapnulo:

“Već sviće, već se glasa ševa, a čini se, tek je maloprije biglisao slavuj...”

“Ostavit ću Svoje stope od rose, metar iznad zemlje”.

“Što će nam Tvoje stope od rose, i sve ostalo što dan nosi? Bez Tvojih očiju, ja ću poružnjeti... Jer zaposlit će se nečim drugim i odlutati nekuda drugdje Tvoj pogled”.

Stranac se napokon dokopao Svojega najslađeg slova:

“Gdje god ti se činilo da jesam i nisam, Ja sam tu gdje sam sada, i gledam te oduvijek”.

 

 

        Obrni, okreni, uvijek ispada po Njegovomu.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 7. (još neobjavljeno)