kako reć nešto...nekako...i ništa....kako vidit nešto...nikako...i ništa.....čudno je kako mogu netko kao ja i nitko kao ja.,bojat se svoje sjene...opsjene...vlastite...jedine....jedinstvene....opipljive i varljive..čudno je to kako se netko kao ja ili nitko kao ja može zgražati vlastitog odraza...i sraza sa samim sobom...saonice igraonice sa sobom rudolphom...opijumom i vlastitim umom...čudno kako se netko kao ja ili nitko kao ja.,čudi kad vidi da dobije ono što daje...čudno kako jedan smjer postane dvostran..prividno i stvarno...isto je to...mefisto...čini po svom..a ja se mislim zasto ni je po mom...ima razuma....i lažnih sporazuma...ave maria......ave cezare...zar i ti sine brute.....