Ljetna večer prije otprilike 25 godina. Kao i  većina djece mog uzrasta, splitska topla ljetna predvečerja sam provodio vani. Naizgled, ništa neobično se nije događalo. No, cijelo vrijeme me pratio neki naobičan osjećaj da se nešto događa na nebu, no nisam znao što.

Tako, šetajući se, došao sam do konkatedrale. Bilo je 8 navečer, što sam zaključio po zvonima na crkvi. U tom trenutku, dok su zvona još zvonila, pogledao sam prema zapadu, te sam vidio - objekt oblika diska tamne boje koji je na sebi imao crveno i bijelo svjetlo, kako se bešumno kreće u smjeru sjever - jug ogromnom brzinom. Fasciniran prizorom, zaključio sam da nitko nije vidio što i ja, jer nikakve reakcije od ljudi oko mene, kojih je bilo puno, nije bilo, iako im je objekt prošao doslovno ispred nosa.