Njezina četri svijeta

 

Svijet prvi

 

Prvi Njen svijet bila je sobica s prozorom  punim cvijeća.U tom svijetu Njezina najdraža zabava bilo je čitanje knjiga.Najsretnija je bila kad je išla po nove knjige u knjižnicu.Što deblje to bolje.Knjige su bile njena obitelj,njeni prijatelji.S likovima iz knjiga razgovarala je,njima se žalila,tražila savjet,učila od njih.Uranjala je u knjige svom svojom žestinom,strašću svoje usamljenosti.Znalo joj se dogoditi u knjižnici, da joj odbiju dati neku knjigu,jer što će učenici iz viših razreda čitati ,ako to ona posudi.Sve je gutala,naročito je voljela povijesne knjige.Voljela je otploviti u druge svjetove,među druge ljude.

 

Svijet drugi

 

Po cijele dane bila bi vani,na ulici s djecom.Igranje školice,graničara,istraživanje gradilišta i pretvaranje još neigrađenih kuća u  svoj dom.,stvaranje šatora od grmlja i šiblja u obližnjem polju..Polja,ceste,gradilišta,napuštene kuće,podrumi tavani,sve su to bila Njena carstva.,neistražena mjesta koja su samo čekala da ih ona otkrije.Što sve nije radila?.Preplivala   Savu,da bi iz nje ona i njena družina izašli crni kao dimnjačari..Vozila se  s prijateljicom na jednom biciklu do Bundeka.Smrznutom Savicom klizala se  usprkos što je led već negdje popucao..Izlazala noću kroz gitre i družila se  s polukriminalcima i zločestim dečkima naselja.Jedan je bio i  silovatelj koji je već odgulio svoju kaznu u zatvoru.Ali zato nije uspjela umaći drugome, koji je to tek postajao.Želja da je netko mazi,da joj govori  slatke riječi,odvela ju je u jednu napuštenu kuću.Rekla je ne,ali njega nije omelo da nastavi, kad  je ona uplašena molila da prestane..Sramotu silovanja i strah od trudnoće,proživjela je i odbolovala., sama.Ni ovaj put nije ni jednog roditelja uvela u svoj svijet.Znala je da ih ne zanima.Nikad nisu ulazili u njene svjetove,a ni ona ih nikad sama  nije  zvala..

 

Svijet treći

 

Treći svijet,tako normalan i topao svijet doma i obitelji za drugu djecu,taj treći  svijet je izbjegavala što je više mogla.U njega je ulazila kad je baš morala,samo kad su je natjerali.Za  drugu djecu svijet topline i ljubavi,prihvaćanja,a za nju svijet kaosa,svađa,ljutnje,iskri koje su sijevale,svijet šutnje i danonoćnog durenja.Ako bi mogla, samo bi šmugnula iz sobice van ili obrnuto.Najgore je bilo ići jesti,jer jesti se moralo,zbog gladi ali i zato jer ju se zvalo.Doći na ručak ili večeru ,to je bilo važno.Do  toga se držalo.Sve se moralo pojesti i sve jako hvaliti kako je fino.Nakon  jela bris,samo da bude što dalje od njih,od njihovih borbi,međusobnog natjecanja,tko je jači,tko je bolji,tko je pametniji,čija se volja poštuje.Od njihovog svijeta  vike,svađa,lupanja,krike,povišenih tonova koji sijeku poput mačeva,sijevaju kao munje.Ponekad je i tu  vladao mir,idila,zaljubljeno gugutanje i sreća povezanosti ..No, znala je da tome brzo  dolazi kraj..Nastojala je pobjeći na svaku i najmanju naznaku povišenog,hladno parajućeg tona.U samom glasu mogla je osjetiti nadolazak oluje, u samom trzaju lica osjetit što se sprema.Bris van,bris unutra.Samo izbjeći te povišene tonove-Neće biti kako ti kažeš,nego kako ja hoću.- I stalno tako.To je bila deviza i jednog i drugog. I zato su se stalno sukobljavali, kao dva ovna na brvnu.

 

Svijet četvrti

 

No, povremeno dobivala bi pozive da dođe u četvrti svijet.Koliko god daleko pobjegla znala je da će poziv doći..-Pomozi,ne ostavljaj me,vidiš što mi radi,vidiš kakav je-..Bio je to  poziv u pomoć,poziv za posredovanje,mirenje zaraćenih strana..-Pomozi,budi tu,reci mu,zaštiti me,-sve su to zahtjevi i nalozi koje je onako nejaka slušala..Koliko  je krivnje i odgovornosti svaljeno na njena leđa.:ona je tu da brani, izgladi,smiri..Bio je to plač  očajnice,nekog krajnje poniženog,ostavljenog.Samosažaljenje  koje traži Njen odgovor,utjehu,.Glas koji zahtjeva,očekuje nešto od Nje, a ona ne zna što.Samo se osjećala jako krivom i odgovornom.Kako pomoći toj ženi koja je na rubu samouništenja,što učinit da se smiri?Mučila se,razmišljala,tražila izlaz,rješenje.Bojeći se da će mama otići ili se ubiti,ne spava cijelu noć,osuđujući  se kako ništa ne zna pametno smisliti..A ujutro ,idila.,cvrkutanje,gugutanje.Oni je ne gledaju,ona uzima sendvić i izlazi iz stana.Što dalje od njih,što dalje od krivnje.Sretna da je oluja završila,bojeći se i predviđajući novu,ali sad..sad može odahnuti.Za sada je spašena.Odlazi u svoje polje,u svoj šator,u svoj mir i slobodu.

 

 

Za Nju postojala su samo dva svijeta u kojima je stvarno  živjela i u kojima je bila slobodna.U svojoj sobici s knjigama koje je gutala i vani na cesti,u polju.U oba ta svijeta bila je slobodna,nekontrolirana od bilo kog,sama svoj gospodar.Bila je prepuštena  samoj sebi,svojoj mašti,svom avanturizmu,istraživačkom duhu.Hoće li se izgubiti,hoće li naići na opasnosti,propasti ili preživjeti,to je bilo na Njoj.Nije  bilo potpore ni  podrške za Nju.Snalazila se u unutarnjem i vanjskom svijetu kako je znala.Ni za jednog nisu postojale granice niti zabrane.Pitanje je bilo samo njene hrabrosti do kud će ići u dubinu ili daljinu.U ta dva svijeta skupljala je snagu za preživljavanje ona druga dva svijeta Preživjela ih je, na sreću,sad je živa ,zdrava,malo ranjena,ali slobodna.Nikog ne osuđuje, jer zna da su i sami živjeli u paklu,za drugo nisu znali.Nisu ju namjerno mučili,pakao je bio njihov život. Zahvalna im je što su je pustili ,što je nisu sprečavali,čak i na tome što ih nije bilo briga i što nisu marili za nju,jer joj je to omogućilo bijeg iz njihovog života,iz njihovog pakla.