Jednom prilikom putovala sam u povratku iz Indije preko Pariza.
Bilo je zima, i avion je polazio za Zagreb oko 19h.. Nakon što sam sjela na svoje mjesto, pomalo umorna od putovanja, uputila sam u sebi ,jedno pitanje Bogu:
Možeš li pojasniti, na način da to mogu shvatiti kako to mi izgledamo kao Jedno Tijelo?
Sjedila sam do prozora ,a avion se lagano dizao iznad Pariza..
U tom trenu zadivljeno sam promatrala sliku noćne panorame grada i shvatila da je odgovor tu..
Kao paukova mreža, rastezala se u beskraj svjetla grada..neka veća neka manja, neka bijela, neka žuta, crvena , zelena.
Baš kao i mi ljudi, različiti ali povezani nitima jedne Duše.