Susrela sam te i danas. Izvan svih traganja, namjera, želja. Bez slutnji, bez nadanja. Susrela sam te u sebi.
Dječak na cesti. Pogledao me na tren. Nasmiješio se i odmah pustio pogled.
Da prikrije svoju zbunjenost?
Da ne vidi moje suze?
Dječak i ja smo jednom bili jedno. Odvojilo nas vrijeme i prostor i zarobljenost u ovim tijelima.
I koliko god ne postoji ništa što bi nam moglo donijeti bilo kakvo trajno i postojano olakšanje, toliko bih mogla u ovom istom trenu od osmijeha i suza, jauknuti od bola i vrisnuti od radosti.
Ukazala mi se opet, ona ponekad zanemarena nit koja me povezuje s tobom...
bglavac
edin.kecanovic
