poklanjam ti beskrajnost prihvaćanja.... bez prepreka od straha, sebičnosti, ponosa.... da hodaš.... i siješ.... sve ono što je tvoja najveća radost.... a možemo i zajedno, ako to želiš.... iako u ovom trenutku još ne znam, da li će izrasti cvijeće ili trnje.... i ne brinem.... dok je blistavosti tvog osmijeha....
pratim te na svakom tvom putu gdje me odabireš za pratitelja.... bez pitanja kamo to vodi.... jer s tobom u meni.... sa mnom u tebi.... svugdje je dom....
sve što činiš, misliš, govoriš.... nije mi darovano da sudim.... već je čisti odraz tvog bića.... i ne želim išta od toga doživjeti kao nešto manje od onoga što je.... dio ljepote tvog postojanja.... na nju te mogu podsjetiti, ako je u nekim tamnim momentima zaboraviš....
kada zatrebaš samoću.... neću pitati za razloge.... mogu ti samo osigurati da sam u blizini.... da mi se možeš obratiti kada opet poželiš društvo.... i kada ti je već dosta i samoga sebe....
znam.... nismo se sreli kako bih ismijavala tvoje ideje i tvoje snove.... i ideale.... koliko god mi sve to izgledalo čudno.... u meni imaš podršku i savjet.... a tvoja radost zbog ostvarenja.... ispunjava i mene....
kao svako ljudsko biće imaš pravo na ljutnju i bijes.... umjesto da se sudaram s njima.... dočekat ću te nježno i s mekoćom.... da se ne ozlijediš svoje srce.... prilikom padanja kroz vrtloge ega....
želim slušati tvoje priče.... kako ih nikada nitko nije slušao, nitko nikada osjećao.... i makar se ponavljale svakoga dana iste, poznate.... svaki put iznova osjetiti.... kao da ih čujem prvi put....
u meni imaš povjerenje.... koje te obavija bez sumnje.... poput kože tijela u kojem prebivaš.... to je ljubav.... kao topli kaput u hladnim danima.... ili prozračna bijela košulja na vrućini.... koju možeš skinuti kad poželiš.... ali nikada ti ne smije postati teška.... nikada obaveza....
sigurnost možeš osjetiti u mojim rukama.... i vjernost.... jer kada sam jednom s tobom.... s tobom sam zauvijek.... i ako ikada posumnjaš.... podsjetit ću te na onaj trenutak iz vječnosti.... koji ne poznaje kraj....
neću ti olakšati ono što možeš nositi bez moje pomoći.... jer znam tvoju snagu.... i podržavam tvoj rast.... kao dio žive slike tvog života.... mogu ti pokloniti boje i kist.... i dok se igraš.... na Božjem platnu.... pokreti ruku neka budu tvoji....
obrisat ću tvoje suze.... ali znaj.... neću ih zaustavljati kada poteku.... kada svijet postane težak.... i kad ne vidiš izlaz.... ja čekam te.... širom raširenih ruku.... da te obavijem u zagrljaj.... sklonište od tamnih sjena koje na sebe bacaš....
želim te voljeti onako kako ti želiš da te volim....
želim voljeti ono što jesi, ne zbog onog što misliš da trebaš biti ili činiti za mene da bih te voljela....
bez razloga, bez glume, bez drame, bez obećanja što se događaju iz straha da se ljubav ne izgubi....
bez pitanja o savršenosti.... jer za mene jesi savršenstvo....
i ja te ljubim samo iz ljubavi.... ništa manje od toga....
eto.... tako te volim.... tako da te ispunjavam....a ne da te crpim....
tako kako dišeš.... kako živiš.... kako jesi.... potpuno....
tako osjećam.... da te upravo tako trebam voljeti.... u svim tvojim oblicima.... kako god da se izražavaš....
tako osjećam.... da te upravo tako mogu voljeti.... jer tako te volim.... i ništa manje od toga.
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
548
OD 14.01.2018.PUTA