I taman da ću zapalit cigaretu pred ulazak u bus…kad primjetim da netko sjedi na mom mjestu. Da ću uć u autobus i nešto reć, kad mi zazvoni mobitel:
- Alo, a di si ti?
- Ma taman ulazim u bus, ali mi netko sjedi na mom sjedalu
- A taj je sad naGRebo ko žuti. Sretan ti put!
…i smijem se ja zbog izjave i zbog činjenice da me svi smatraju oštrokonđom…uđem u bus…i pristojno kažem simpatičnom gospodinu u sportskoj odjeći:
- Izvinite sjedite na mom mjestu!
- A vi imate ovo mjesto?
- Ja kupila kartu za njega!
- Al ja volim ovdje sjedit!
- volim i ja i zato sam se digla rano za doć do ovog mjesta
…sve on pristojno priča, al ne mrda….a ja i dalje superpristojna i ne podužem ton….već i dalje smireno stojim i čekam da se makne…
- a gdje vi idete? – pokušava i dalje nać načina da opravda svoje sjedenje na mom mjestu
- do Dubrovnika!
- Ajme i ja. A zašto idete tamo?
- Jer imam kartu!
…kad je vidio da ne odustajem, a da sam fina i pristojna, uzeo je moj koferčić, stavio ga u mrežu poviše sica, čekao 5 min da ja skinem kaput, odložim torbicu, složim šal i pustio me na moje sjedalo br 3!
..i tad je on sjeo do mene….pristojno sam čakulala i saznao je gdje radim, što radim, da imam djecu….da ne spominjem muža…pa sam mu i rekla da sam razvedena….pitao je gdje izlazim…rekao što on radi, jede, pije, i gdje se kreće….ima 4 apartmana za iznajmljivanje i jedan za sebe…izvadio mi je vizit kartu iz torbe i dao….ide u Dubrovnik jer mu je dole ostalo auto…ima stan u Splitu…pa sam ja malo odspavala da mi više ne dosađuje…i tad je autobus stao…a ja izašla zapalit cigaretu…
- Pušite?
- Da!
- To je loša navika!
- Ne, uopće! Tko puši, dobar je u duši!
- Ajde nemojte zapalit na idućoj stanici!
- Ne znam, vidjet ću!
….do Neuma me pokušao nagovorit da se ostavim cigareta….ispitivao o mojim kulinarskim sposobnostima…a u Neumu mi je već platio kavu, kupio bananu, i priznao da je udovac! …2 sina…1 sin ima već 2 stana, a i drugi će uskoro sebi kupit svoj. Ne smeta mu jer je non stop kod djevojke u Zagrebu….
Povremeno je pitao tko me to zove na mobitel…kome poruke šaljem….kakva sam ja to žena kad idem samo na večeru u Dubrovnik…
- 10 sati vožnje zbog večere?
- A to je takva večera
- Gdje jedete ja ću vas odvest. Auto mi je u Gružu
- Ne treba, hvala, čekat će me na stanici.
- A imate li udvarača?
- Mislim da nemam, jer me takvi ne zanimaju!
….i konačno Dubrovnik….
- Joj što je ovo bila duga vožnja
- Zato jer Vam je bilo dosadno!
- A hoćete li me nazvat? Imate moj broj, vidite ovdje je!
- Možda!
- Ma znamo se mi odnegdje, ajde me nazovite da popričamo malo. Ja se zovem ….(kvraguc, 3 puta je rekao ime, a ja ga nisam upamtila)
- Ako se znamo otprije, možete na informacije doć do mog broja pa me nazovite! (za one van Splita ovo znači da ako zna čija sam znači da zna sve o meni pa i moje ime i prezime)
- Vidite da vas nitko ne čeka, ajdete samnom natrag u Split, vratit ću Vas doma
- Ma doći će oni ne brinite, a ima ovdje i taksi
- Najbolje je da se mi vratimo natrag (sad smo već na MI :- ))))
- Žao mi je, evo mog prijevoza
- Zovem se ___( ??)___ pa me nazovite da se prošetamo (hahahahahaha…šetanje….hahahaha)
- Hoću! Doviđenja!
…i sad mi recite, da li sam bila pristojna???....jel da da nisam oštokonđa???...jel da da da???....
...tamo...na čelu stola...sam skroz izgubila dobar glas :-))
(za Ivanu) :-))
(kako ovo nisu pjesme koje slušam...do ujutro sam znala i cijeli repertoar od Bešlića...užas :-))
P.S. čovjek je u biti tražio sebi ženu! Treba mu pomoć oko održavanja apartmana, a i tio bi da mu neko kuha. Kako ja mrzim šetnje...ako ima zaineresiranih, još uvijek čuvam njegov broj.
Preneseno sa zna se ...odakLEn :-))