-Dobro, smiri se, razmisliti ćemo kako ćemo riješiti ovu situaciju. Sad zatvori oči zamisli Zemlju…i…..

Stisnuo sam oči i opet škiljio na jedno oko a oni su se dogovarali jer nastupili su novi problemi.

-Što je sad?( šaptali su) Šifra alfa i omega više ne prolazi…..Bog je promijenio šifru.

- Probaj sa gama i delta. Bog voli jednostavnost i lakoću pamćenja.

I tako…..uz gama i deltu……pa još jednom…..Remove from death…..send in new life…..

Odmah sam znao da su opet uprskali jer nije trebalo stisnuti u new life nego u past life….kužite?......ali nisam stigo ništa reći jer sam ovaj put bio torpediran u 18-te godine vlastitog životaL. Nisam želio mladenačke probleme, nisam želio ovisnost o starcima a kako u tom trenutku nisam znao kako li će teći moj život unaprijed ili unazad moji starci su počeli imati velikih problema sa mnom…..uf….koja zbrka….ne znam jel me možete pratiti….jedva pratim sam sebe.

Uglavnom, po cijeli dan sam ležao na kauču sa slušalicama na uhu i brbljao na facebooku. Jedva sam uspio maturirati a o nastavku školovanja nisam htio ni čuti. Zamišljao sam situaciju da studiram i postajem sve mlađi, probajte je vi zamisliti, postajem beba s diplomom u dječjim rukama.  E pa to nisam htio i gotovo. Tako sam se totalno razlijenio a onda su starci rekli da će me izbaciti iz kuće. I izbacili su me. A znate ko me spasioJ)…..moja žena iz prvog života. Odmah sam je prepoznao. Ne znam što li je opet vidjela u meni i valjda da se sto puta rodim ja bih uvijek ispočetka zapinjao o nju. Ona me izvukla iz dna. A ja sam sve znao o njoj sve njene dobre i loše strane, dok je ona o meni tek morala učiti. I nećete mi vjerovati opet sam se zaljubio. Opet u istu osobu. Nevjerojatno. Dok mi je život tekao unazad nekako mi je i ova ljubav tekla u suprotnom smjeru. Stalno sam mislio da mi treba nešto novo i drugo.

U ovom ponovljenom istom životu, volio sam je još više, još jače. Znao sam da će umrijeti prije mene pa sam se trudio da joj udovoljim na svakakve načine, nisam propuštao priliku da joj svako malo kažem da je volim. A prema principu koliko daješ toliko primaš, shvatio sam i da s djecom trebam drukčije, pa me na kraju nisu bacili u starački, nekako su se dogovorili oko zajedničke njege, valjda sam po drugi put postao bolji otac i djed jer unuci su me obožavali.

Onu večer prije njene smrti o kojoj ona naravno nije znala ništa ja sam joj samo rekao:

-Tko prije umre čeka gore ono drugog, slažeš se? Ne bih želio biti sam okružen nekim nepoznatim anđelima i tako to…..

-Ma što ti je kakvi anđeli? Osjećam da ću ja biti prva i ne brini….čekat ću te.

Tako je otišla a ja sam jedva čekao da dođem opet gore i da se uvjerim da je to što je govorila istina.