postoje bistri pogledi prijatelja koji su u stanju dodati svjetlo na neke tamne obzore....
usamljenih cvjetova ima rasutih po svijetu, divljih, ukorijenjenih u neobećanje ičemu osim Bogu....
što ako su sva razočaranja samo obmana duha pred veličanstvenom tajnom rasta i stvaranja....
govori ona koja ne postavlja pitanja da bi dobila odgovor izvana....
Ljubav i Odanost, Zahvalnost i Susjećanje posuli su ignorancijom, krijući se iza debelih zidova.... čak ni odjek jedne malene molbe u njima se ne ogleda....
ali nije gotovo i nije dosta....
ja nisam dijete šutnje.
i neću odustati biti maleni glas u svim tišinama ravnodušnosti....
nije gotovo i neću odustati od buđenja u kojima nježnost i blagost nisu samo stihovi pjesme....
i nisu mi dosta samo ruže na mjesečini, ljubavna pisma, mekan tepih, jabuke i orasi.... uz Šimićeve stihove i vino....
slaba sam na boli drugih.... i brinem ponekad isuviše....
molim ponekad i onda kada me obuzme hladna sumnja da me Bog uopće čuje....
znaju mi teći suze i onda kad ne želim da me itko takvom vidi....
otvaram blagoslove povjerenja i onima koji vjeruju u snagu prikrivanja osjećaja....
i poticaj ohrabrenja onima koji se ne gube u strahu od samoće jer su se očitovali.... zbunjeni u svojoj nespretnosti, neosviješteni o svojoj blistavosti....
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
566
OD 14.01.2018.PUTA