... e pa - Neću! Odbijam postati ona koja „voli“ nekog jer nemože voljeti onog kog' voli .

Neću se probuditi za 365 dana i shvatiti da sam kraj osobe kraj koje ne želim biti . Da sam pokraj stranca kojeg ni ne poznajem . Da sam kraj čovjeka kraj kojeg samo pokušavam preživjeti …čekajući da ti naučiš knjigu života . Ja nisam ta . Kad volim , volim cijela . Volim srcem , dušom i tijelom …i ne zbrajam . Ne planiram i ne kalkuliram . To nisam ja . I nikad to ne želim biti . Ja sam samo ja . I fućkam svijet , fućkam cijelu planetu ; ali to nisam ja . Briga me ako je to o.k. . Briga me da'l se to traži . Briga me koliko je to cijenjeno , in ili pomodno , jer me ne zanima . Nek sve ide u materinu , jer radije sama , nego u lošem društvu .

Biti kraj nekog  , provoditi vrijeme s njim . Dijeliti snove , krevet , prostor . Želje , nadanja , dan . Dijeliti sve … a voljeti nekog drugog ? Ljudi , vi niste normalni ! Vi zaista niste normalni . Kunem se .

…ona je mlada . Studira , brine o djetetu , vodi kućanstvo i glumi poštenu , traženu hrvatsku ženu . Ona ne govori često . Smije se … rijetko . A kad se smije , smije se glasno . Smije se hipnotizirajuće i prekrasno . Ona ima taj sjaj u očima . Onaj djetinji , neiskvareni , naivni sjaj … i mogla bih se zakleti da je taj isti sjaj jači kad je ona tužna . A to je često . I to bih se mogla zakleti jednakom vjerodostojnošću … Ali  , ona ništa ne govori (gotovo ništa) , pa valjda umišljam .

Ona govori danas . Ona govori o 5 godišnjici mature …podbočena je na desnu šaku . Gleda u daljinu , pokušavajući valjda shvatiti svemir . Ja jednim okom čitam novine . Ni ne sluteći čitam naglas „…samohrana majka brine za blizance…“ , u taj tren ona se trgne i progovori najsigurnijim glasom od kad je znam . To sam ja . Moj pogled je blago rečeno , blijed . Teleći . Jer ona ima dijete . To dijete ima oca . Otac živi s majkom . Nad glavom mi se posije polje upitnika , ali šutim . „Šutnja je zlato .“ Nakon kraće stanke ona se opet oslanja na desnu šaku  … i započinje . Ona priča o …nek bude – osoba „iks“ . Dakle , vidjeli su se . Gledali su se … Voljela ga je …možda ga još … . Gledali su se cijelu večer . Plesali su . Ona se promijenila . I on . Osoba „iks“ je još zgodniji . Spominje svoje dijete i tu staje . Ko izrezana .

Zaboli me glava …jako . Podsjeti me na to kakva ne želim biti . Na to kakva si ne želim dopustiti biti . Nikad . Nikad , pa ni onda .

Njen glas odaje ono što usta nikad progovorila nebi (bar naglas) . I oči . Bože moj .

Dvoje ljudi koji su se voljeli …dvoje ljudi ode u povijest . Zašto? Jer su bili budale , eto zašto . Blesave budale . Beskičmenjaci i papci . Jer su pustili … , a vrijedilo je .

No tu se opet upetlja ona navodno uzvišena ljudska logika . Inteligencija?! Ma molim vas! Gdje ima inteligencije u jednadžbi ljubav + ljubav = kraj ?

Rezimiram sa uz ovu priču i nas . N-A-S – notorne atipične svahili dripce .

Ja sam ti sretna . Ne abnormalno sretna , nego sretna . Dobro sam . I to ne zato jer sam te zaboravila , ili zato jer te manje volim . Nisam izbrisala nijednu sitnicu … samo , odabrala sam . Umjesto nervoze , generalne šize i depresije , odabrala sam voljeti te i dalje i živjeti s tim . Da te VOLIM! Ni Marka , ni Ivicu , ni Nenada (sve redom fiktivne likove moje mašte :D) , već tebe . Tebe ti šašavi …volim tebe . Stvar je u tom da ja mogu živjeti sa svojim izborom . Jer si zapravo dio mene ma gdje god se nalazila …Dio si kad se dižem , kad idem spavati . Dio si kad me ubija vražja nesanica . Dio si kad se smijem i kad se mrštim . Ostaješ dio mene na bilo kojem mjestu na svijetu , u bilo kojoj situaciji , s bilo kakvim raspletom . I mogu s tim živjeti . Jer je to moj odabir . I jer se ne slažem s njim , ali mogu ga podnijeti . U ime tvoje sreće .