7. NI CARSTVO ZA KONJA

Bukefal je htio samo Aleksandra, i jer je htio samo Aleksandra, bio je neuzjašiv za svakoga, osim za Aleksandra. A Aleksandar? U narednih desetak godina on je promijenio mnoge konje. Ali nikada nije naišao na konja poput Bukefala. Možda su neki bili snažniji i brži, slavnije pasmine, plemenitijega izgleda, zanosnije grive. Ali nije bilo ni jednoga koji je izabrao svojega gospodara na način Bukefala - zbacujući svakoga tko nije bio Aleksandar.

Kad su potrošili svoja dva kratkotrajna zemaljstva, sreli su se u nadzemaljstvu. Tamo su imali štošta jedan drugomu kazati. Aleksandar je napustio svoje carsko tijelo ojađen carstvovanjem, koje mu nije donijelo ni mir ni sreću; on je u Bukefalu prepoznao ono za čim je cijeloga života čeznuo: nepotrošivi, nepopustljivi, nepotkupljivi izbor ljubavi. Mudriji za tu spoznaju predložio je svojemu bivšem konju:

"Hajde da se zamijenimo. U sljedećemu životu na zemlji ja bih volio biti Bukefal. A ti Bukefale, ti budi Aleksandar, pa ćemo opet biti zajedno".

Bukefal je na to odgovorio:

"Ti si moj car, ali ja se ne bih s tobom mijenjao. Jer i carstvo mi je maleno za konja, koji je izabrao i nosio samo jednoga jedinoga carskog jahača"!

Vesna Krmpotić, PRIČE PJEVICE (3. 7. 07., Bgd.)