JEDAN NESTAŠNI POČETAK SVIJETA

 

         Jedan nestašni trenutak bio je nekoliko puta opominjan od ozbiljnijih minuta i sati na ovaj način:

         “Ne zadijevaj se svuda uokolo, ne migolji tamo-amo, idi ravno, propisnim hodom i korakom!”

         “Inače...?” zadirkujući je pitao trenutak.

         “Inače ćeš ispasti iz reda i načela. Inače ćeš poremetiti tijek stvari. Drži se satnoga rasporeda. Sat kaže da je tebi ime sekunda.”

         “Sat?!” podrugnu se trenutak. “Neće meni ta tupa i nemaštovita tiktakalica odrediti ime i društvo!”

         Nestašnik je bio radoznao može li se uopće dogoditi da on “ispadne.” I dok je to istraživao, odjednom se našao na nigdjevini. Bila je to praznina bez ikakvih silnica i smjerova. Bez sile teže, bez središta, bez oboda.

         Ostale su sekunde odmicale svojom cestom dalje, koračajući u urednoj crti, ususret vječnosti, ususret prolaznosti.

         Lakoumni se trenutak najprije zgroznuo.

         “Gdje sam to ja? Stanite, kuda ćete bez mene? Ne može tako...!

         Ali povorka ga nije čula, ili ga nije htjela čuti, ili joj je bilo zabranjeno da ga čuje. Trenutak bijaše užasno, neshvatljivo sam. Rasplače se.

         “Avaj, što li sam doživio! Što ću sad sa sobom? Komu ja trebam? Kad nema nikoga i ničega?!”

         Ne zna se koliko je dugo trenutak boravio izvan vremena. Ali taj je boravak dostajao za jedno čudo, koje se ponavlja zadanim ritmom svakih dvanaest milijardi godina.

         Naš trenutak obriše suze, i hukne u prazninu:

         “Pa dobro, hajde da ja nešto izmislim. Nešto ispočetka. Pa da, netko mora početi. Netko mora biti vođa. Budući da nema nikoga drugog, to ću biti ja. Ja sam svoj veliki prasak, svoja sam povorka, i krećem joj na čelu!”

         Trenutak onda krene strojevnim korakom, kao da zna kuda će i kamo. Istoga časa jurnuše za njim štropoti, tutnjevi, grmljave, pjesme, cvil, šapati. Okrene se. Imao je što i vidjeti: njegovim su tragom zaglavinjala nova kopna, nova mora, nove rijeke, nove zvijezde. Njegovim je tragom krenuo i netko, tko će ubrzo izumiti sat.

          

         Razlike je smislila istota, da vidi može li sebe prevariti.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 2.