Dugi pogled bez riječi bio je pozdrav. Izgubljena djevojka prva progovori, u nadi da će ju neznanka razumjeti.

-         Oprosti što sam pobjegla od tebe, ubrzo sam shvatila da sam pogriješila. Reci mi što znaš o meni,izgledalo je kao da me čekaš....

-         Čekala sam te, iako zapravo nisam znala dali ćeš doći i neznam tko si. Ispričati ću, slušaj.

Sjela je do nje ispod drva, započela svoju priču.

-         Ja sam Ela. Imala sam viziju i to u par navrata. U toj viziji bila si ti, upravo tamo na trgu gdje si me ugladala. Topao glas govorio mi: ona će ovamo doći, sačekaj ju, pruži joj pomoć i zaštitu. Ona se neće ničega sječati no neka zbog toga ne brine. Sjetit će se svega, tko je i zašto je tu..... Eto to je sve što ti mogu kazati. Kad si pobjegla razžalostila sam se, uporno sam te tražila. Neka sila vodila me do tebe,sad je sve u redu,idemo mojoj kući.I ja sam zbunjenana, ali vjerujem da će se sve razjasniti. Da znaš nakon svojih vizija počela sam sumnjati u svoju pamet, sad kad si stvarno tu mirna sam, vidim da su vizije imale smisao.

-         Ela, drago mi je da si samnom, neznam tko sam ni kako mi je ime, zato nećemo izmišljati novo dok se ne sjetim.Nisam razumjela ljude koje sam sretala, govoriš li ti njihovim jezikom?

-         Govorim, eto već si nešto sjetila, pođimo kući.

Pošto su stigle kući neznanka izjavi da bi rado otspavala, jer se osjeća iscrpljeno. Nakon tople kupke ode na spavanje a Ela ostane razmišljati o čudnim zbivanjima. Napokon i ona zaspi.

Rano je ustala, pripremila doručak, i sjela uz knjigu dok se ne probudi njena zagonetna gošća. Nije dugo čekala.

-         Dobro jurto dušo, čekam te, kad doručkuješ možemo poći u potragu za izgubljenim osobama...izjavi Ela radosno

-         Nema potrebe Ela. Sjetila sam se svega. Trebao mi je odmor i san da se moj um umiri kako bi se prisjetila.

Sjela je do Ele i počela pričati.

-         Ja sam Anja,dolazim iz drugog svijeta, tebi nepoznatog no stvarnog i prisutnog u ovom vašem zemaljskom življenju. Došla sam ovamo da potražim brata. On je ovdje već duže, samo u drugom gradu u drugoj državi. Zna da sam stigla, doći će ćim uzmogne. On ti se obratio u viziji jer je znao da ću se pojaviti ovdje.

-         Zašto baš meni, od svih ljudi baš meni?

-         Zato jer zna da si otvorenog uma, još uvijek zbunjena ali spremna razumno prihvatiti što mnogi negiraju. Draga Ela, sve je u snazi uma,nevjerojatne sposobnosti i mogućnosti. Snagom uma stigla sam ovamo. U mom svijetu isto je kao i ovdje, povezani smo. Sve što se ovdje zbiva dotiće se nas i obrnuto. Mnogi su napredovali i došli do duhovnog napretka i spoznaje ali smatra ih se čudacima. Ljudi ih ne razumiju, čak ih osuđuju. Mnogi pokušavaju učiti od njih, rijetki uspiju, a većina ode krivim putem. Krivo shvate pa to stvara veliku zbrku. Uostalom pogledaj u kakvom je „grču“ svijet. Promjenit će se to, samo treba vremena, nažalost svi nekuda žure.

Razgovor je prekinulo zvono. Ela se digne da vidi tko je.

-         Borna!...Ajme ja sam zaboravila za dogovor.

-         Prekrasno! To tebi nije slično, što ti se desilo.

-         Ništa, iznenada mi je stigla rođakinja, dođi.

Uvela je Bornu u stan,upoznala ga sa Anjom koju je predstavila kao rođakinju.

-         Anja, imali smo dogovoren izlet, ja sam zaboravila. Borna, gdje su ostali?

-         Čekaju ispred zgrade. Zašto  Anja nebi išla sa nama? Anja ideš li?

-         Zašto ne, bit će mi neizmjerno drago, Ela, dat ćeš mi nešto za obući za tu prigodu.

Otišle su se spremiti za izlet. Na izlasku iz zgrade Borna šapne:

-         Gdje si sakrivala svoju rođakinju, nikad ju nisi spominjala?

-         Ne gnjavi Borna, uostalom ne moraš sve znati.

Anja se upoznala sa ostatkom društva pa su krenuli put planina. Borna je bio smeten, nije skidao pogled sa Anje. Svi su to primjetili, no nisu ga zadirkivali.