Imala majka sinka jedinka. Dugo nije mogla da zanese drugo dijete; te se na kraju ona i muž pomire da će imati samo njega. Bio to pošten svijet. Nikome se nisu zamjerali, a sirotom su vazda pomagali. I stasao dječarac u naočitog mladca. Sva se ženska srca otimala za njim. Ali on ne zamjeri ni jednu. I došlo vrijeme za ženidbu, a mladić se nećka i nećka.

- Odvedi ga na svetkovinu u grad. Tamo će biti djevojaka iz čitavog kraja. Jedna će mu se sigurno svidjeti-reče majka naposljetku ocu.

Otac tako i učini. Poveo on sina na svetkovinu u grad. Skupilo se na središnjem trgu čudo naroda. Bilo je tu momaka iz čitavog kraja. Sve samo plećati momci, a sinak jedinak opet bio najljepši. Bila je tu i parada gizdavih ljepotica, sve same umiljate djevojke. Primjetio otac da je zalud dovodio sina. Njemu se opet ne omili ni jedna. Ni okom nije povirio na djevojke, a one se sve njemu nabacivale. Jao ocu, kako će pred majku. Gurka on sina i gurka, no on i dalje ne obraća pažnju. Već se i smračilo i valjalo je doma poći, a otac sve zastajkuje ne bi li se sin predomislio. Sin sjede na kola i zauzda konja. Vidio otac da tu lijeka nema i krenuo kući. Mrak se spustio i mjesec se podiže nad brdom. Na putu do kuće valjalo je stazom kroz šumu proć. A pričali ljudi da se svakakve nevolje noću tamo događaju. Govorili tako da vile šumarice putnike napadaju, da se ljudi iz drveća goste ugrabljenim plijenom, a da čovuljci i malci ljudima rogove nasađuju. Plašio se otac proći onuda, a sinak miran i spokojan ko da ranom zorom na izvor hodi. I primjetio otac da se sinu kroz šumu sve omililo. Osmjehivao se i smješio dok na kraju ne zapjeva.

- Šuti sine- ukori ga otac –Noćne nemani mogle bi nas poznati.

- Ne brini se oče, ova je šuma noću moj drugi dom-odgovori mu sinak.

Kako? Uplaši se otac, ali sinu ne uputi ni riječi, već sve po povratku ispriča ženi. Tako njih dvoje odlučiše da će se sljedeće večeri pretvarati da spavaju kako bi vidjeli što to njihov sin noću radi. Tako i napraviše.  Kad se sinak jedinak uvjerio da su roditelji zaspali, išulja se iz kuće i pravo u onu šumu. Roditelji za njim. Dobro su pazili da ih sin ne čuje. A u šumi gle čuda? Sin se grli i ljubi s prelijepom djevojkom. Bila ona čak i ljepša od njega. Roditelji se u prvi mah poveseliše što će im se sin ipak skrasiti; kad li majka ugleda kozje noge u djevojke.

- Jao pa to je vila šumarica!-vrisnu.

Sin se naglo okrene prijekorno pogleda roditelje, a vila nesta među drvećem. Ljutito se s njima vrati kući. Danima ga roditelji kunili i molili da se okani vile šumarice i da nađe sebi kakvu pristojnu nevjestu, ali sin se ne da i ne da. Očajna majka naposljetku odluči potražiti pomoć kod babe vračare koja je živjela na obližnjem proplanku. Skuhala joj baba nekakav čaroban napitak i reče da ga mora sinu podvaliti u hranu. Kad ga on pojede zaboravit će zuvijek vilu i skrasiti se s nekom djevojkom iz kraja. Majka tako i učini. Tutne ona sinu onaj napitak što joj ga je baba bila spravila.  Sin se dobro najede za ručak, a majka mu sve gura još. Nakon što se nasitio ode malo prileći. Majka sretno šapnu ocu:

- Čini se da napitak djeluje. Kad se probudi zaboravit će na šumu i na vilu. Jedva će dočekati da upozna kakvo pošteno djevojča.

Roditelji bili tako zadovoljni. No po noći opet isto. Mladić ravno u šumu da ljubuje s vilom.

- Jao nama! Što ćemo sad!?-žalosti se majka- Dobro me je baba prevarila.

I majka sutra opet kod babe vračare.

- Baba, ono što si smućkala ne djeluje. Eno mi je mali po svu noć opet ljubovao s vilom!

- Nisam te ja prevarila. Tu je nešto više od čarolije-odgovori joj baba.

- A što ću sad?-uplašeno će majka.

- Ti nemoj ništa. Pusti ga da ljubuje. Ako to nije njena neka čarolija, već prava ljubav, pretvorit će se ona u pravu djevojku krasoticu. Dobra će ti nevjesta biti. I sin će ti za života biti sretan.

- Što će ljudi reći kad saznaju da mi je vila nevjesta?

- Ne brini se ti za ljude, važno je da je tvoj sin sretan.

- Baba, to tako ne može!-ljutito će majka.

- Zapamti, ono što ljubav spaja, čovjek neka ne razdvaja-odgovori joj baba.

- Ne može to, baba i ne može-uporno će žena i pohita kući, gdje sve ispripovijeda mužu.

Roditelji odluče svim silama spriječiti ljubav između vile šumkinje i sinka jedinka.

Dobro zaključaše vrata, otac zabravi sve prozore i na posljetku zatvoriše i sina u sobu. Mislili su oni tako činiti svake noći. Sin neće moći izlaziti, vila će ga zaboraviti, a on će je na posljetku preboljeti. I s mirom otiđoše na počinak.

Ujutro je majka već i blago nahranila, vodu s izvora donijela i doručak postavila, a sinak ne ustaje, pa ne ustaje. Ode ga probuditi, kad li gle čuda! U sobi nikoga, čak ni krevet nije zgužvan. Uplaši se majka, uplaši se i otac. Pa gdje li je samo mogao nestati. Iz kuće nije mogao izaći. I pretražiše oni čitavu kuću, a sinka jedinka nigdje. Tražili ga i čitavim krajem, dozivali i dozivali, ali on se ne odazva. U predvečerje tužni sjedoše u kuću.

- Jao! Što mu se dogodilo?-zavapi majka.

A kad se noć sasvim spustila, a mjesec nadvio nad brijegom i zvijezde razlile po nebu; začuju roditelji neku čudnu svirku. Zvučalo je kao neko slavlje i bivalo je sve bliže i bliže. Kao da je netko svirao i plesao u njihovom dvorištu. Kakva li je to čudna rabota upita se otac i izađe pred kuću. A tamo pravi pravcati svatovi! Vriskalo se i cičalo, plesalo i poskakivalo.

- Što radite pred mojom kućom!? Čiji su ovo svatovi?-upita otac.

- Moji oče! To su moji svatovi-odgovori mu sin.

Otac i majka se obradovaše što vide sina i pohitaju da ga zagrle. Majka tad zastane vidi da i u njenog sina kozje noge.

- Ti nisi moj sin!-reče mu.

- Jesam majko. Zar me ne prepoznaješ sinka svoga koga si na svijet donijela i svojim mlijekom dojila-odgovori joj.

-Moj sin nije imao kozje noge-uporna je bila mati.

- Trebala si poslušati onu babu kad ti je kazala da ono što ljubav spoji, čovjek neka ne razdvaja. Nisi dopustila da moja nevjesta postane djevojkom, zato sam ja  postao vilenjakom.

- Teške li sudbine-zavapi majka.

- Dugo ste željeli još djece, a na kraju ostadošte i bez sinka jedinka-odgovori im sin.

- Jao meni! Što sam učinila!-kukala je majka.

- Ne žali sad. Svatovi su pred kućom. Treba ih dobro ugostiti-naredi joj sin.

Majka i otac tako i učine. Slavilo se cijelu noć, a kad zora grane nesta slavlja i svatova i sina jedinka. Viđali su ga jedino noću i to u istoj onoj šumi gdje je ljubovao s vilom šumaricom.

Tužni su bili roditelji. Znali su da srce pamet ne pita. I žalili su što nisu onda poslušali babu koja im je savjetovala da ne razdvajaju ono, što ljubav spoji. Sad ostadoše sami i bez nevjeste i bez sinka jedinka.