Malo sam nervozan, priznajem. Kako ne bih bio? Neobično stanje za mene, jer još nikad nisam pitao neku ženu, hoće li biti moja, hoće li živjeti sa mnom? Za početak ... a kasnije što nam život donese, život kojim ćemo zajednički upravljati ... ako pristane. Nikada to nisam ranije ni poželio. Pomalo se ljutim na sebe zbog bezrazložne uznemirenosti, kako samog sebe uvjeravam. Osjećam da će pristati, ali … tračak se magličaste sumnje, hladne zebnje, provlači kroz mene.

   Bacam krišom pogled na nju: leži gola na mom krevetu, nepokrivena, ponoseći se svojom golotinjom i besramno je pokazujući. Poslijepodnevno sunce otkriva mi njenu blještavu ljepotu i uživam u prizoru i ne skrivam to. Naravno da Tea to primjećuje: ne bi bila žena kakvom je smatram, kad ne bi primijetila moj pogled. Prava je ženka, da se izrazim ovako u nedostatku boljeg. Uzvraća mi pogled, a na sitnom joj licu smiješak koji odaje zadovoljstvo, ali i nešto zagonetnog. Poznajem taj smiješak i slutim kako mi nešto priprema, ali ne govorim ništa, najbolje je tako. Žena uvijek ima tajnu. Kojom nas mami.

   - Hoćemo li se istuširati? - pitam je, pogladim po stražnjici i osmjehujem na njeno predenje: obožava moj dodir i pokazuje to. - Dobro si me oznojila.

   Tea zabacuje crnokosu glavu i grleno se smije, zadovoljna, opuštena, smirena. Odmiče crni pramen koji joj pada na oči i gleda u mene. Oči plamte, smiješak obećava.

   - Idemo zajedno pod tuš - odlučuje se naglo. - Pomoći ćemo jedno drugome.

   - Važi - pristajem i radujem se tome: nikada mi nije dosta milovati to lijepo tijelo, koje lagano podrhtava pod mojim rukama. - Poslije tuširanja, vodim te na večeru.

   - Pristajem! - Tea skače sa kreveta i vješa mi se o vrat i ljubimo se, ljubimo strasno, kao da nismo nekoliko poslijepodnevnih sati proveli u vođenju ljubavi. - Volim ribu! Vodi me na riblju večeru, molim.

   - Što god želiš - kažem smijući se, dok goli i zagrljeni hodamo prema kupaonici i dodajem šaljivo: - Tvoje su želje za mene zapovijed!

   Smije se i ulazi ispred mene u toalet, koji se nalazi ispred kupaonice. Sjeda na školjku i mokri, ostavlja vrata otvorena, a meni neobično, za malo pa neugodno, ali gledam je sa osmjehom, radoznalošću i obožavanjem. Lud sam za njenim spontanim ponašanjem. Sve je kod nje spontano, prirodno. Poput disanja.

   Kad je prije nekoliko sati stigla, istog trena čim sam joj otvorio vrata, stupila je u hodnik, objesila mi se oko vrata, propela na prste i priljubila uz mene toliko strasno, kao da se nismo vidjeli godinama. Vitko tijelo koje traži zadovoljstvo. Poznajemo se tek tjedan dana, šest se dana kupamo u zadovoljstvu  vođenja ljubavi, svaki trenutak provodimo zajedno. Nesputana strast. Koju nikako ne uspijevamo utažiti. Poslije dugog poljupca odmakla se od mene, zakoračila u sobu i počela se svlačiti, prvo traperice. Sjela je na krevet i za čas ogolila noge, zatim niz njih strgnula brzim potezom male i blještavo bijele gaćice, majicu, grudnjak i za čas je bila gola, nasmijana i jurnula na mene i strgala mi odjeću, bacila me na krevet ...

   - Dođi - zove me sad iz kade, u koju je ušla i u koju ulazim i ja. - Požurimo, gladna sam.

   Pridružujem joj se u kadi i reguliram toplinu vode, tuširam je, zatim ona tušira mene, pa se naizmjenično sapunamo, trljamo i već mi se čini kako to neće biti samo obično tuširanje, kad se Tea odmiče, vragolasto i niječno vrti glavom i izlazi iz kade na prostirku. Brišemo se i sa zanimanjem gledam njene meke pokrete: sve mi je to nepoznato, novo, obećavajuće.

   Vraćamo se i opet zagrljeni i goli u sobu, u kojoj nam je odjeća i počinjemo se oblačiti. Primjećujem kako podiže snježno-bijele gaćice sa poda, trpa ih u torbicu i iz torbice izvlači druge, male i smeđe čipkaste tangice, koje besramnim pokretima polako, uvijajući se, navlači i sakriva međunožje ispred mog zadivljenog pogleda.

   - Dosta si gledao! - kaže mi mangupski i uskače u traperice brzinom munje, navlači maju, vezuje maramu i već je spremna. Oduševljava me njena brzina, mrzim čekanje.

 

   Sjedimo u uglu, jedno nasuprot drugog i čekamo jelo: lignje na žaru, koje je poželjela. Gledam je i odlučujem se: ne mogu više čekati, moram je pitati, neizvjesnost me izjeda, ne mogu je više podnijeti. Pitati ću je, pa što bilo da bilo! Sve je bolje od ove iscrpljujuće neizvjesnosti. A i osjećam da je trenutak dobar. Naginjem se prema njoj i lovim joj malu i usku šaku, kojom mi pruža toliko zadovoljstva. Blago je stisnem, ne bi li na taj način podvukao svoje riječi.

   - Moram te nešto pitati - kažem joj tiho i gledajući je u blistave oči. - Ne mogu više čekati.

   - Pitaj - kaže ona mirno, sa osmjehom.

   Udišem, duboko i smirujem misli, nastojim kontrolirati glas, zvučati nehajno. Znam da mi neće sasvim uspjeti, ali dati ću sve od sebe.

   - Želio bih živjeti sa tobom - kažem joj potiho, prisiljavajući je nagnuti se prema meni. - Nikada mi nije bilo ovako lijepo i želim te imati pored sebe. Pristaješ li?

   Pušta mi ruku i zavaljuje se u stolici, udaljavajući se od mene, a u meni oluja, gromovi, ali mirno sjedim. Ne smijem pokazati nelagodnost.

   - Moram na zahod - kaže mi mirno, ustaje, okreće mi leđa i nestaje uskoro iza vrata ispred kojih je crvena plišana zavjesa.

   Sjedim skamenjen i proklinjući sve žene ovog svijeta. Proklinjem i sebe, svoju naivnost. Zašto? Ne shvaćam … svi su znaci bili tu … ne shvaćam. Zašto? Pitanje udara u meni i nanosi mi bol. Zašto? Zbunjen sam i nelagodno mi je i nelagodnost nestaje polako i umjesto nelagodnosti osjećam ljutnju i bijes raste, zatim se odjednom pretvara se u žalost, ogromnu tugu koja raste, brzo raste i želim nestati, pobjeći, da je više nikada ne vidim. Upravo kad to namjeravam učiniti, dolazi mlada i zgodna konobarica, poslužuje jelo, meko stavljajući tanjure na crveni stolnjak, crven poput mog lica, siguran sam. Nema veze, mislim u sebi i vadim novac: staviti ću lovu na stol i kidam. Da je ne vidim, da ne patim, da izbjegnem …

   Ali upravo u tom trenutku vraća se Tea, hoda lagano, lepršavo, na malim joj usnama titra smiješak, zagonetan: ima tajnu koju ja ne znam. Još jednu? Kojom će me dokrajčiti? Mirno sjeda nasuprot mene, pruža ruku, mala joj šaka stisnuta.

   - Drži - reče mi osmjehujući se kako se još nikada osmjehivala nije. - Drži i čuvaj mi ovo.

   Prihvaćam smeđu i pahuljastu, čipkastu i nježnu tkaninu, koja je još topla od njenog tijela i shvaćam: poklonila mi tangice, kojima sam se divio dok ih je oblačila, onim svojim putenim pokretima, gledajući me zavodnički ispod oka i uživajući u mom gledanju.

   Sretan, polako stavljam tangice u lijevi džep traperica i hvatam je za ruke i gledamo se u oči i znam da mi je odgovorila na svoj neuobičajen način i volim je i sve mi je ostalo nevažno.

 

Copyright © 2006. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.