NEDOVRŠENA PALAČA

 

Jedan je tašti vladar dao sagraditi palaču, kojoj nijedna već postojeća nije smjela biti ni do koljena. Na dan dovršenja, pozvao je na proslavu silan svijet: kako svoje podanike, tako i uglednike iz susjednih zemalja.

 

Za vrijeme slavlja, kralj upita te svoje ugledne goste:

 

"Recite mi, ima li mojoj palači kakvoga manjka i prigovora? Je li išta zaboravljeno, što bi moglo doprinjeti njenoj još većoj ljepoti"?

 

Uglednici stadoše jedan po jedan hvaliti palaču kao savršenstvo vještine i krasote. Ne nađoše joj nedostatka ni u čemu.

 

No jedan starac iz obližnjega sela ustade i reče:

 

"Kralju, palači nedostaje tek jedna naoko sitna, no važna pojedinost. Inače, to bio  rajski dvor, na kojemu bi ti zavidjeli anđeli".

 

"Kakva pojedinost"? zgranu se kralj, već na rubu ljutnje. I doda:

 

"Rekao bih da si ti, starče, posve neuka i beznačajna osoba, koja se na ovaj način želi proslaviti - protusloveći svojemu kralju".

 

"Manjak o kojemu ti govorim", mirno će starac, "jest pukotina u zidu, koja se ostavlja anđelu smrti, Azraelu. Jer on će jednoga dana uljesti u palaču. I što će ti onda sve te dragocjenosti, sav taj sjaj - hoće li spriječiti anđela da te povede sa sobom? Nema te umjetnosti i bogatstva, koji bi ga u tomu mogli zadržati. Eto, taj spomen na smrt meni nedostaje u tvojoj palači".

 

Vladar je problijedio i nakon časka procijedio kroz zube:

 

"Čemu to podsjećanje sada, kad smo živi, zdravi, i veseli"?

 

"Zato da se ne bi zanosio prolaznim stvarima. Zato da bi se posvetio dobrobiti svojega naroda, i trajnim vrijednostima života. A velika je nesreća za narod i carstvo, ako se ne nađe nitko da vladaru ukaže na njegove slabosti".

 

(U navodu kod Attara, prepričala V. K.)

 

Vesna Krmpotić, PRIRUČNIK ZA PREDSJEDNIKE I PRINOŽNIK ZA NAROD, zbornik priča iz opusa NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH