Igramo se riječima, igramo se odabiranja riječima.. Lijepo je biti odabran, a još ljepše ne biti nigdje... Jednostavno, samo ...BITI..

Svi vole negdje pripadati, postati dio cjeline koja šapće o svojoj bitnosti, ali najteže je kada se cjelokupna cjelina postojećeg zamijeni za cjelinu vječnog i nepostojećeg..

Svi vole biti odabranici, prenosnici nečega, ali najčešće je to prenošenje ljudskih spoznaja, s koljena na koljeno..

Čijeg koljena? Gdje je početak priče?

Tko je prvi ispričao? Ni bijaše tada pisane riječi, a eoni su skoro cijelu srž Istine progutali kao pustinja gradove..

Riječi postoje samo za sadašnji trenutak, nisu od povjerenja, zaboravljaju se, čim dotraje tijelo, najveća zbirka riječi više ne može složiti ni jednu rečenicu..

I kako onda znati, odakle početi slušati?

Koji izvor Istine je ostao potpun i čist?

Onaj u nama, koji samo čeka naše uronuće.. Onaj koji je dio savršenog oceana kojem dubina kraja nema..

A ocean se ispod pustinje nalazi..

Pijesak je tek površina, privid, kojeg vjetar malo po malo odnosi.

Molitva kaže:

"Perje vatri

  vatra krvi

  krv do kostiju

 kosti do srži

srž do pepela

 pepeo snijegu..."

Sve ima svoje kretanje i svako kretanje se vrti u krug. A u središtu kruga je odgovor, bez ijedne potrebe da ga se prenosi drugima, jer, svatko drugačije drži osovinu u rukama...