6. NAUČEN ZANOS
Jedan je čovjek, pravi zanesenjak, objavio da otvara školu zanosa. U njoj je naumio poučavati kako se i kada treba zanositi bilo čim. Koji uvjeti trebaju biti ispunjeni da bi se čovjek smio otisnuti u stanje ushićenja, bilo zbog čega. Smatrao je da najprije valja provjeriti izvjesne kriterije, kako bi se čovjek mogao sigurnosno i bez rizika prepustiti strasti i ushitu.
“Na kraju školovanja uspješni će polaznici dobiti diplomu zanesenjaka”, objavio je čovjek.
Očekivao je da će mu polaznici uglavnom biti mladići i djevojke sumorne naravi, ili pak umirovljenici, koji su već potrošili zalihe žlijezda. Na njegovo čudo, najvećma su se javili učeni i slavni ljudi - knjigoznanci i skolastici, doktori znanosti, propovjednici, predavači, studiozusi. Oni su se potajno nadali da će ih zanesenjak preneraziti nekom čarolijom – naime, kako da zavole ono što pišu, čitaju, i predaju drugima.
Našavši se pred takvim “đacima”, zanesenjak je ustuknuo. Splasnuo. Onda je otkazao nastavu, i odustao od škole. Malo potom, otvorio je školu za računarsku obradu podataka.
ZBOG POMANJKANJA ZANOSA...
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 4. (još neobjavljeno)