Upravo u tom periodu, počinje spontani nastanak 'kulta Anastazije'. Na ruskoj je duhovnoj ili 'new age' sceni ova pojava izazvala velik odjek, i naravno, mnoge kontroverze. Ohrabren neočekivanim uspjehom prve knjige, Megre ubrzano nastavlja pisanje. U njegovim tadašnjim tekstovima nalazimo razvoj priče između njega i Anastazije. Megre se naime, zaljubio u Anastaziju na prvi pogled. Čitajući prvu knjigu, čitatelji saznaju da je plod njihove veze mali Volođa (pravo mu je ime Vladimir, po ocu) i da je to unijelo dosta nereda u Megreov privatni život, budući da je tada kako piše, bio oženjen te da on i supruga nikako nisu uspijevali dobiti potomke.

Krajem devedesetih godina, Megre je već etablirani autor. Izlazi četvrta knjiga iz serijala 'Anastazija'. Tada je u Rusiji već formiran veliki broj klubova čitatelja 'Anastazije', osnovana je neprofitna udruga kojoj je cilj promicanje 'vječnih duhovnih istina' na dobrobit današnjih ljudi. U isto vrijeme, sve su glasniji krugovi koji Megrea proglašavaju spretnim varalicom, a cijelu priču o Anastaziji obmanom. Glavni argumenti Megreovih protivnika daju se sažeti u nekoliko točaka. Kao prvo, oni tvrde da je najočitiji dokaz prevare, to što Anastaziju nikada nitko, osim naravno autora, nije vidio! Megre je na ove napade odgovorio porukom koju mu je navodno, prenijela Anastazija a koja glasi: 'Anastazija postoji za one koji u nju vjeruju. Ako vam vaše srce govori da ona postoji negdje u dalekim sibirskim prostranstvima, ne slušajte skeptike, vjerujte svom srcu.' Osim toga, govorio je Megre, nije bitna sama Anastazija, nego njena poruka i djelovanje ljudi koji inspirirani Megreovim knjigama nastoje mijenjati sebe i svoj svijet.

Slijedeći argument skeptika su neke pomalo djetinjaste tvrdnje o prirodi svijeta i duhovnosti. Oni se pitaju: kako je moguće 'da Anastazija ima lijek za sve probleme modernog društva' te iako nema nikakvog formalnog obrazovanja predlaže tehnička rješenja za ekološki čiste automobile, znalački govori i o psihološkoj krizi modernih ljudi itd? Oni su odmah 'prepoznali' pravo stanje stvari: Megre i neki njegovi suradnici su pomalo nespretni plagijatori i kompilatori baštine svjetskog i naročito ruskog misticizma. Oni 'posuđuju' i na sebi svojstven način interpretiraju univerzalne duhovne zakone. Neki su podsmješljivo aludirajući na kontroverznog autora Carlosa Castanedu, koji je isto tako 'prozivan' zbog sumnjive autentičnosti nekih detalja u svojim knjigama, govorili kako je Anastazija, Megreov 'don Huan'.

Ali ovi napadi nisu nimalo pokolebali autora-poduzetnika. On se počeo sve češće pojavljivati na 'svjetskoj sceni'. Početkom novog tisućljeća, knjige o Anastaziji su malo pomalo počele dopirati do čitatelja izvan Rusije. Pojavilo se njemačko, englesko i francusko izdanje, da bi danas Megreove knjige bile dostupne na dvanaestak svjetskih jezika uključujući i hrvatski. Prilikom obraćanja svojim čitateljima u Njemačkoj, početkom 2001 godine, Megre je upozorio publiku da nije dobro da se 'vežu za Anastaziju kao da je ona nekakav guru' naglasivši ponovno potrebu da svatko od čitatelja, pronađe mjesto ljubavi u vlastitom srcu i zatim tu ljubav podijeli s drugim ljudima te usmjeri svoju energiju na iscjeljivanje zajednice u kojoj živi, doprinoseći tako harmonizaciji cijelog Planeta! Ove i slične poruke snažno su odjeknule. Uprkos kritičarima i skepticima, Megre i 'kult Anastazije' postali su prepoznatljiv i važan segment nove ruske duhovnosti.