80. NAROD JE UMNOŽEN VOĐA
Jedne noći, cio je jedan narod dopješačio u dvore Divnoga Stranca. On ih je čekao na čelu stola. Narod je sjeo, stao se gostiti i veseliti, pjevati i nazdravljati.
Kad se noć prepenjala preko ponoći, narod stade govoriti kao jedan čovjek:
“Gospode, imali smo nesreću da nas je opak vladar zajahao, i natjerao nas u blato i izmet povijesti. Njegovo ga je nedjelo zbacilo s naših leđa, kad je već bilo kasno. Jer sad nas svi drugi mrze, i nas okrivljuju zaradi njegove opačine”.
“Odakle je stigao taj vaš vladar”? upita tiho Stranac.
“Iz nas”, odgovori narod po istini. Neki zaječaše.
“Kako se popeo u sedlo narodne kobile”? pitao je Stranac još tiše.
“Mi smo držali kobili uzde, a čizmama ostruge”. Neki zaječaše.
“A bič”?
“Istina, i bič smo mu pružili”. Neki zaječaše.
“A trublju”?
“Istina, i trublju smo mu pružili”. Neki zaječaše.
“A kako je pao vaš vladar, tko ga je zbacio iz sedla”?
“Nitko. Kobila je posrnula, Gospodine”. Svi zaječaše.
Sjedilo se u tišini. Na istočnomu se prozoru uto pokaza slabašna svjetlost. Narod se oko stola promeškolji.
“Vrijeme nam je...” reče narod i ustane. Popije još pokoju nedopijenu čašu, i uputi se kući. Stranac ga je uljudno otpratio do vrtnih vrata. Dugo je gledao za njim.
I uzdahnuo.
Narod je umnožen vođa.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 8. (još neobjavljeno)