Narada je mislio da ne postoji ntiko tko voli Boga kao on, dok jednog dana Bog nije progovorio u njegovom srcu.

Indijski mudrac Narada bio je poklonik boga Hari. Toliko mu je bio posvećen da je jednog dana uobrazio kako nigdje na svijetu ne postoji čovjek koji toliko voli Boga kao on.

Gospod je progovorio u njegovom srcu, naredivši mu: "Narada, idi na obalu Ganga i potraži grad u kojem živi jedan od mojih vjenika. Dobro će ti doći njegovo društvo."

Narada je učinio kako mu je rečeno i pronašao seljaka koji je ustajao u zoru, samo jednom izgovarao Harijevo ime,  uzimao motiku i zatim odlazio čitav dan okopavati zemlju. Uvečer, pre nego što bi zaspao, izgovarao je još jednom Harijevo ime. Narada je pomislio: "Kako je moguće da je ovaj seljak pravi vjemik, ako po čitav dan samo kopa?"

Tada je Gospod naredio Naradi: "Napuni do vrha jednu posudu mlijekom i s njom obiđi čitav grad, ali nemoj ni kap mlijeka prosuti". Narada je tako i učinio.

"Koliko si puta mislio na mene dok si obilazio grad?" upitao ga je Hari. "Ni jednom, Gospode", odgovorio je Narada. "Kako bih i mogao, kad si mi naredio da ne prospem ni kap mlijeka iz posude?"

"Eto, ta posuda je toliko obuzela tvoju pažnju da si potpuno zaboravio na mene", rekao je Hari. "Šta onda reći za tog seljaka, koji i pored toga što hrani brojnu porodicu, dva puta dnevno pomisli na mene?"

Ljudi većinom posmatraju druge i lako ih osuđuju i kritiziraju, dok malo njih primjećuje svoja djela.