NAMJERNICI

 

        Namjernici iz petoga svemira silaze na zemlju birajući najpogodnije doba, bilo ono prošlo ili buduće. Mogu se čak spustiti i u vrijeme u kojemu su nekad stanovali, da bi ponovno, na potpuniji način prošli starim koracima. Oni to mogu, jer podašnost vremena u petomu nebu lako se može prenijeti i u prvi svemir, ako za to ima volje.

        Jedan se takav namjernik rodio točno u isti čas i na istomu mjestu, i istim roditeljima, kada se i kako rodio nekada davno. Nadjenuli su mu isto ime, krstili ga u istoj crkvi. Sve je bilo isto, samo on više nije bio isti.

Dijete koje je raslo u svojemu davno odživljenu životu, i ponavljalo riječi i pokrete nekadašnjega sebe, bilo je svjesno da je došlo odnekuda drugdje, i da je sa sobom donijelo nešto drugo. Između svake svoje kretnje i stvari oko sebe, osjećalo je odmak – izvjesnu staklenu daljinu. S godinama se ta drugost i odvojenost sve više ispoljavala u njegovu ponašanju, i pritom zbunjivala okolinu, izazivajući odgovarajuću promjenu i u njoj.

        Roditelji su se zabrinuli za sina. Nije po njihovu mišljenju rastao kao stasita i zdrava biljka, već se krivio i kvrčio poput biljke bez sunca. Primjerice, dijete je u školi odbijalo zapisivati predavanja i zadatke, mada je znalo značenje i smisao svake izgovorene riječi; svako mu je rješenje bilo pod noktom. Učitelji su se također zbunili i zabrinuli. Nisu znali treba li takvoga đaka kazniti ili pohvaliti.

Nitko nije mogao naslutiti da je u prvomu istom `ivotu ta du{a bila previše revnosna u pogledu zadaćnica, da je učiteljeva predavanja znala naizust, to jest, da se previše oslanjala na pamćenje, a na račun razumijevanja, i da je tako bivala ohrabrivana da sve stvari u životu radi na sličan površinski način. Sada je došlo vrijeme da se to popravi.

Dječak je u početku bivao od jednih kažnjavan, od drugih pohvaljivan. Zbog toga je među samim učiteljima dolazilo do sukoba i rasprava. Tijekom te učiteljske nesloge, suština je polako izbijala na prvo mjesto. Svi su na kraju odustali od toga da prosuđuju dječakov način rada, naučili su cijeniti njegova postignuća. Time je bio ispravljen i manjak okoline, koja se sve do nedavno više oslanjala na slovo, a manje na smisao.

Kad je tijelo dotične duše odraslo do ženidbe, dogodio se još jedan odstup od prijašnjega ponašanja: mladić ovaj puta nije popustio nagovaranjima svojte da se oženi lijepom kćerkom ugledne i bogate obitelji, već se oženio djevojkom priprosta izgleda i bezimena podrijetla. Tim naoko promašenim potezom izbjegle su se mnoge kasnije nesuglasice u naravima.

Tako je, s godinama, ponovljeni život namjernika na zemlji postao drukčiji, naime, zreliji i puniji, a život njegovih bližnjih slobodniji od izvjesnih kobnih zabluda.  

Naposljetku, pri kraju svojih zemnih dana, namjernik je još jednom sablaznio svoje bližnje time što je danonoćno slavio dan svojega odlaska, kao da se radi o rođendanu, ili o izlasku iz tamnice. Nikada nije bio radosniji. To se pripisivalo staračkoj neuračunjivosti. Ali ovaj posljednji odstup od nekadašnjega ponašanja, namjernička duša više nije ni htjela ni umjela objasniti.

Znala je duša da je njezin drugi boravak mnogo štošta ispravio, i mnogo čemu pomogao. Znala je i to, da je njoj samoj time dana veća sloboda. Jurnula uvis kroz tjeme svojega tijela, dok su usta pjevala.

 

 

Pojmovnik, redom:

 

Namjernik = duša, biće, koje se zaslugom svojih duhovnih pregnuća, smije i može “vratiti”, i ispraviti nedostatke svojih prijašnjih odluka i postupaka, i tako prebrisati njihove loše posljedice. Kršćanski rečeno, pokajnička duša u aktivnoj pokori.

 

Vesna Krmpotić, DAVNOBUDUĆA SADAŠNJOST   (još neobjabljeno)