72. NADSVJETLOSNA BRZINA

 

        Bilo jedno svemirsko vozilo, brže od svih drugih, brže čak i od svjetlosti. Pitali su izumitelja kako je postigao tu nadsvjetlosnu brzinu. Taj se čovjek nikada ničim nije isticao, osim neurednošću. Cipele su mu vazda bile neočišćene, ovratnik košulje zgužvan. Sretali su ga neobrijana, i crnih nokata. A čak je – znalo se – svojedobno bio rdjav đak što se tiče matematike i fizike. Ali je zato bio odlikaš u filozofiji. Kad su ga kolege spopali pitanjima o njegovu izumu, smješkao se.

        “Kako, pitate? Jednostavno”, odgovorio je. “Ali baš zato što je jednostavno, vi se tomu nećete dosjetiti. Vaša je pamet otišla drugim putem, i ne zna se vratiti”.

        Što se sve nije pokušavalo. Koliko se samo očajavalo. Kad ni novac nije učinio svoje, izumitelja su oteli, i razapeli ga na mučila. Onda je on otkrio tajnu.

        “Ja se nisam bavio ni vrstom goriva, ni pitanjem kako ga ponijeti u dostatnoj količini. Nisam se bavio ni mogućnošću da gorivo uzimam iz samoga prostora kojim putujem. Ja sam naprosto poništio prostor”.

        “Kako”?! dahnuli su učenjaci, spremni saznati, i odmah umrijeti.

        “Jednostavno, kažem vam. Sprava za kontrakciju prostora nije veća od kutije šibica”.

        “Gdje je, gdje je”? stadoše bulazniti. “Gdje je ta sprava? Podići ćemo ti tri spomenika, samo daj... samo daj...”

        Zapali su u stanje blagoga mahnitanja. Teturali su po mučionici, mašući rukama i uzvikujući:

        “Brže, brže, dajte da vidimo, oh, samo da pogled bacimo...”

        U toj su obuzetosti zaboravili skinuti izumitelja s mučila, i ovaj je izdahnuo prije nego što im je mogao pokazati spravu. Učenjaci su čupali kosu. Pretražili su istraživački laboratorij u kojemu je mučenik radio, ali nisu našli ništa nalik na spravu, čak ni na spravicu. Pretražili su njegov mali, potkrovni stan. Park u koji je zalazio. Gostionicu u kojoj se hranio. Ništa.

        Poslije sprovoda svojega kolege, zaključili su da takva sprava ne postoji, unatoč tomu što se vozilo i dalje kretalo svemirom, kao da svemir nije prostor.

 

 

         Tajna se čuva sama, tajna se otkriva sama. 

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)