Nakon kratke stanke on progovori.

-          Slušam ...

-          Zamjera mi se štošta, zašto nebi smjela sa prijateljicama na party, otići na izlet i uživati u onome što radim. Nikome ne štetim i ne razumijem zašto me se kritizira. Što moja okolina u stvari želi od mene?

-          Vidiš kčeri, moraš se prilagoditi okolini, i ponašati se sukladno njoj i i baš ako hočeš svojim godinama.

-          Što ste zapeli za moje godine, što vam one smetaju i zašto da se prilagodim okolini ako mi više odgovara moj način života.

-          Zna se što se mora a što ne .. odgovori on

-          Mora se samo umrijeti, sve ostalo je vlastiti izbor, normalno ako se pri tome ne krše moralne i zakonske forme.

-          Mora se poštivati Bog i ...

-          Nije stigao dovršti kad ona drekne.

-          Poštujem i vjerujem u Boga, a dogme koje su ljudi izmislili ne zanimaju me ... po što sam uopšte došla k vama, mogla sam očekivati ovakav tok zbivanja. Normalno kad čovjek misli svojom glavom onda je čudak i još svašta.

-          Smiri se zaboga, to ti je tako, trebaš shvatiti svoju okolinu. Sto ljudi sto čudi, ne treba se odmah ljuti na sve. Ja samo vršim svoju službu, pa i ja sam čovjek zaboga. I što se odmah ljutiš na mene, pa ti si došla svojevoljno k meni na ispovjed ... slušam te ...

-          Ja trebam shvatiti svoju okolinu a oni po meni pljuvati ... što je vame pope ... drekne i izjuri iz ispovijedaonice.

On je izašao za njom u dvorište i viče za njom....

-          Vrati se ženo nisam mislio ništa loše, nisi završila ispovjed!

Nije se obazirala već je ljuta na svečenika odjurila preko trga.