Mojoj majci

Stojim nad tvojim malenim grobom majko, palim svijeću, suze se slijevaju niz obraze. Misli mi se vraćaju u djetinjstvo, osjećam tvoj zagrljaj, tvoje mile riječi pune ljubavi, tvoju toplinu za kojom još uvijek čeznem. Plamen se širi kao da mi govori - volim te dijete moje ne brini za mene. Molim majko za tvoj mir za trenutak kad ćeš doživjeti susret s uzvišenim.

 Osjećam da me taj  plamen povezuje s milijunima ljudi koji se u istom trenutku  nalaze pokraj plamena svijeće i upućuju svoje najskrivenije molitve svojim najbližima. U jednom trenutku osjećam žaljenje i tugu zbog krivo izrečenih riječi i nadam se da će to plamen izbrisati. Molim plamen da tebi donese moju ispriku  i molim za oprost svega što nije bilo dobro. Ako sam te uvrijedila, majko oprosti mi, bili su to trenutci nemira u meni. Moja ljubav prema tebi nikada nije bila dovedena u pitanje niti onda nit sada.

Osjećam da me plamen svijeće upaljenim nad tvojim grobom ponovno približava tebi, ponovno osjećam tvoju bezuvjetnu ljubav  koja se širi ne samo na mene već se spaja sa svim onim upaljenim svijećama i  rastjeruje tamu. Znam da se svijeće ne mogu moliti, ali se poistovjećuju s molitvom, daju odraz ljubavi i mira koji se odražava na sav svijet. Ovaj svijet vapi za svjetlom, mirom i ljubavlju. Ovo svjetlo koje se širi daje nadu, nadu u bolji život. Svaka molitva, svako  svjetlo je vatra koja rastjeruje tamu, svaka molitva je vatra koja grije naša srca i uči nas voljeti. Samo ljubav nas može spasiti i to bezuvjetna ljubav koja ne traži ništa. Želimo li išta dobroga iskusiti u našim životima moramo imati svjetlo koje nas vodi kroz život.

Kao što svjetlo u ovoj noći na Dan mrtvih  rastjeruje tamu i pokazuje put onima koji su na putu vječnog života, tako neka svjetlost ispuni svako srce um i dušu bezuvjetnom ljubavlju. Neka vatra svjetla koje smo upalili danas zagrije svako srce, daruje mir onima koji nas čekaju na onoj strani, ali neka i nam bude utjeha i nada da uskrsnuće postoji.

Neka nas plamen svijeće podsjeti na to tko smo bili na početku.

Božica Glavač