„ne gledaj tamo, idemo!“, povukla me Myra za ruku kada sam zastala i zagledala se u cvjetno dvorište jedne od kuća pored koje smo šetale.
„zašto?“, upitala sam i nasmijala sam se, a umjesto njenog odgovora, osjetila ledenu kišu jeze za vratom....
hodale smo nepoznatim ulicama. dok sam je držala ispod ruke, Myra je pričala: „ovo je sve puno, puno ih je, ima ih posvuda....“
„tko su oni, što hoće, koji je njihov smisao, zašto su tu?“, pucala sam pitanja jedno za drugim. Myra ima sposobnost da vidi ono što većina ljudi ne vidi.
te večeri ona na sva moja pitanja odgovara sa:“ne znam“ ili „nemam pojma“ ili jednostavno slegne ramenima. uglavnom ništa konkretno.
to za mene znači da ukoliko želim odgovor, moram postaviti konkretnija pitanja.... kao, jesu li duhovi, ili da li su demoni ili koje su boje i kakva su im tijela, glave....

budući da se već dovoljno dugo poznajemo, ne inzistiram i ne gnjavim previše, znam da će mi odgovoriti nekom drugom prilikom....
kao što mi je znala predbaciti zbog nečega što joj nije pasalo prije mjesec dana....

osim toga, te večeri Myri nije dobro, gledam je blijedu, oblivenu hladnim znojem, dezorijentiranu.... pokušavam pomoći, ali moja prijateljica je nedostupna za mene.... taj neki drugi svijet, taj neki paralelni svijet, koji je isto ovdje, samo ga ja ne vidim, obuzima ju toliko da mene sada i ovdje fizički prisutnu ona jedva primijećuje....

„nije ti dobro, pao ti je šećer i tlak ti je pao“, kažem, a ona uporno tvrdi da je sve ok. gledam kako se prepustila „tome nečemu“ da joj „to nešto“ uzima energiju.... a ja joj ne mogu pomoći, ne uklapam se u sustav ovaj put.... inače ne bi bio problem; navikla sam biti u grupi po nekoliko ljudi koji su upravo „žrtve“ na sličan način i podržati ih da se sami kroz sebe podignu....  osim toga, te večeri ja sam tu nakon što sam bila danima bolesna.... Myra je zaključila da sam bila „jako bolesna, ali baš puno bolesna“.... kaže da me liječila....  a istina je.... osjećala sam je uvijek kada je energetski bila uz mene....

kasnije mi je rekla da je u onom grmu bio „netko“ i taj netko ili nešto htio me odaljiti od nje, poremetiti našu bliskost i moglo se dogoditi to da se još gore i još teže razbolim.... to je ona tako vidjela.... ja sam gledala ljubičaste cvjetove....

Myra je iscjeljiteljica. to je ono čime se bavi..... kristaloterapija, visak. ja kažem da visak laže, ali Myra se ne ljuti. ona kaže: „to što meni visak kaže, za mene je tako i završena priča“.....
meni su kristali samo prekrasan dio prirode, zato sam i prihvatila sve one koje mi je poklonila.... a za nju oni imaju jako posebno značenju.... znala mi je ponekad otvoriti i karte..... ja kažem da se karte mogu protumačiti ovako i onako i da to nikada neću savladati....
a ona, rodila se, kaže sa tim nekim sposobnostima. rođena šamanka koja je imala učiteljicu u obitelji, njenu baku Marthu.
kad me pokušala naučiti kako da skeniram energetsko polje, rekla sam da nemam talenta.... ništa od mene.... Myra nije odustajala:“ja vidim da imaš“.... i stalno je nešto pipkala po zraku, skidala s mene, prebirala po prstima....

e da, danas svatko može reći: „ja sam vještica“ ili „liječim pranom, na daljinu, ovako, onako.“ naučiš neke tehnike i ajmo u akciju.... Myra je imala „ono nešto“ svoje, nenaučeno iz knjiga ili pak tako dobro prenešeno da se saživila s tim....

čekala sam na susret s njom najmanje dvadeset godina, ako i ne cijeli svoj život.... i već kad sam odustala od traganja za nečim ili nekim tko i što će me uvjeriti da prave vještice doista postoje, pojavila se Myra....
došla je doslovce pred moja vrata. zasula me odgovorima na mnoga moja pitanja, bez da sam ih trebala postaviti.... sve se otvaralo samo po sebi....
„činim onako kako osjećam, a osjećam da ti trebaš mene kao što i ja tebe trebam“, govorila je.
„niti ti trebaš mene, niti ja tebe, ali drago mi je da smo se sprijateljile“, rekla sam ja. i eto prve naše nesuglasice.  Myra baš ne voli kad joj se proturiječi.... kad poživčani, kad se naljuti jer nije po njenom, toliko se zapjeni i uzburka da je to stani pa gledaj i ne vjeruj svojim očima i ušima....
no, to samo kazuje da su i iscjelitelji samo ljudi, odnosno da su vještice samo žene.... kao uostalom i ja....

a ja sam ponekad zanemarivala tu činjenicu.... misleći kako će Myra razumjeti nešto, zato što je upućena u neke činjenice i pojave ili naslutiti s obzirom na svoje sposobnosti....
rekla mi je: „ti si vještica“.... zaključila je to po tome što ne nosim nakit.... dobro, ja znam zašto ne nosim po sebi baš nikakve ukrase i razlog je jednostavan.... nije potrebno imati neko posebno znanje ni sposobnosti da bi se otkrila ta tajna.... uopće nije tajna.... ali pustila sam ju da razmišlja....
potaknuta time, napravila je eksperiment, poskidala je svoje prstenje i priznala nakon par dana da se osjeća malo kao oslabljeno.... glavni je bio dijamant koji je programirala sama za sebe.... jednom dok smo sjedile u pizzeriji, pružila je ruku, dala mi prsten i rekla: „dotakni kamen, zamisli želju, ostvarit će ti se“....
samo.... već u vrijeme kad sam se počela intenzivno družiti s Myrom i učiti od nje, ja sam već bila gotovo bez želja.... sve je bilo već tu, sve je bilo već ostvareno i znala sam da će se još štošta dogoditi.... ali nekakvu želju sada smisliti, nije bilo baš lako.... bila sam zadovoljna.... „Bože u tvoje ruke....“, rekoh u sebi....