Kada ti netko kaže da si kukavica,on samo pokušava zaštititi sebe.Kada odluči da si ti lud, on samo potiskuje svoju privučenost.U sebi,on također nosi tu neobuzdanu čežnju.Tko nije tragao za konačnom stvarnošću?    

Tko nije žeđao za blaženstvom? Tko ne čezne za istinom? Takva osoba ne postoji.Oni koje nazivamo ateistima uplašeni su ljudi. Oni kažu."Nema Boga-"jer ako ga zaniječu morat će ga početi tražiti. Moje je osobno iskustvo;kod ateista je mnogo dublja želja za istinom nego kod vjernika.Oni se boje ući u hram, ali vi ne. Vi se ne bojite jer želja u vama nije tako snažna da bi vas mogla izludjeti. Vi odlazite u hram kao u trgovinu. Ulazite i izlazite a da niste dirnuti. Ateist zna, ako uđe u hram, više se neće moći vratiti. Ako uđe, više neće biti onaj isti koji je ušao

Prema tome, postoji samo jedan izlaz;on kaže"Bog ne postoji-religija je dvolična" .Na taj način se spašava, sam sebe uvjerava: "Nema Boga, zašto ići u hram?Nema Boga,zašto ući u tu zbrku? Zašto meditiratiZašto moliti?Još nisam vidio pravog,autentičnog ateista. Kako netko može biti ateist?Ateist znači osoba koja pokušava živjeti sa "Ne".Kako netko može živjeti u ateizmu? Da bi živio, netko treba "Da". Potrebno je "Da." Prihvaćanje je potrebno. Što više prihvaćanja života, to više cvijeća u njemu. Ali da li se bojiš da će cvijeće cvjetati izvan tvojih sposobnosti,da će cvijeće biti u takvom izobilju da ga nećeš moći obuhvatiti..     

Sinoć mi je jedan mladić rekao:"Pomoć!Ovo iskustvo postaje nekontrolirano. Toliko sam uznesen, čini mi se da ću prsnuti. Ekstaza je prevelika. Ja to ne mogu obuhvatiti. Moja srčana arterija je tako mala. Pomozi mi! Ovo me odnosi. Svi moji limiti su zbrisani. Bojim se,da se neću moći vratiti ako odletim." Gubiti kontrolu-to je strah. Ego lako živi u nesreći, tu se kontrola ne gubi. Nije važno kliko grcaš u nevolji, ti ostaješ gospodar. Kontrola se gubi u radosti, tu granice prestaju. U nesreći se limiti ne slamaju. Čak u paklu, ograničenja ostaju. Ako zapadneš u pakao iznutra ostaješ jak. U raju granice pucaju, gubi se kontrola. Tamo gdje je kontrola izgubljena, stisak intelekta je izgubljen, snaga razuma se gubi. To se događa. Nemoj se bojati. Trenutak oslobođenja,prelaska na onu stranu se bliži. Ali to se neće dogoditi, osim ako um ne prihvati ludost."(OSHO-"Prosvjetljenje jedina revolucija")

I tu dolazimo do one spoznaje, da su dobri i ludi braća..Ali nema savršeno dobrih i savršeno ludih. Postoji samo napor da se to postane..A jedan od puteva je put djeteta u srcu..Koliko god ga obukli u odijelo intelekta i oduzimali mu onaj predivni spontani gubitak kontrole, ono u vama neće mirovati..Pokušate li ga prizemljiti, ono će to učiniti..Ali za kratko vrijeme..Pa će opet grebati noktićima vrata naše duše da ga pustimo napolje, da poleti, živi, da se raduje. Treba znati odrasti do veličine djeteta, kaže M Antić..Biti odrastao i nije neka mudrost..Svi mi to napravimo,uokvirimo se u forme i norme, čvrsto stojimo na zemlji..i to je to..Ali to nije samo to..Duša nikad ne može odrasti do veličine odraslih, ona je uvijek mlada i razigrana,kao Stvoritelj u zori stvaranja..Kaže R.Bach.."Najveći je grijeh ograničavati sebe, ne čini to.."Ali..treba znati odrasti do veličine djeteta..Biti dijete ali kada treba to biti..Pustiti dušu da to čini kad ona osjeća da treba..To nije gubitak sebe..to je dobivanje i oživljavanje sebe..Moja krila nitko ne može otkinuti, jer ih je satkalo najčvršće i najnježnije dijete u meni..I svi ih možemo satkati, ako dozvolimo duši da bude to što jest:vječna i zaigrana radost..