Vrte se zrnca u ruci.. Čislo, iliti vjenčić nanizanih molitvi...

Jedni za druge, drugi za sebe, kao što se i život, kao neprekinut niz molitvi vrti.

Učimo ga već napamet.. Uobličavamo kakav treba biti.

Nigdje bez papirića u kojem piše od slova do slova, kako život treba odživjeti.

U borbi da podarene zapovjedi održiš, pa ćeš zaslužiti svoj mali dio neba u nebu.

Kupujemo za života plac negdje tamo, gore, gdje moramo zaslužiti da dođemo..

Ili ne moramo.

Naš izbor..

Možemo mi i dolje, ispod blatnih stopala, gdje ključaju nemirne i jadne duše, koje se nisu snašle sa trgovanjem, jer nisu trgovci. Nisu željeli trgovati sa nebom i za nebo..

Reklo im se: "Budi dobar do kraja. Uvijek. Kako god bilo. Ljudi će to vidjeti.

A poslije i Gospodar visina, i svih silnih placeva u raju.."

Nekome se nije svidio način zarađivanja svoga kutka na elizejskim poljanama, pa je pokušao biti dobar, na drugačiji način: griješeći neprestano, dok nije uvidio da je to teži, ali istinitiji način da se dođe do portala nebeskog.

Samo do portala.

I čekati svoje vrijeme, da svi besprijekorni prođu, pa tek onda, poput onoga griješnika, koji se nije usudio ući u hram, dok je  unutar hrama vikao koliko je plemenit i savršen..

Brojanice služe onima koji uče matematiku, i broje napamet izrečene molitve, ne bi li bili uslišani..

Istinska molitva je bezbrojno uzdisanje u danima, kada se čini da je i raj i pakao mjesto u koje ne možeš doći, jer su samo plodovi i fikcije onih, koji nameću svoja pravila ljubavi i svetosti..

I opet.. Puštam ih da žive u svojim svjetovima, i ako ne čine zlo drugome, zasigurno će na svom nebeskom gruntu nastaviti svoje brojanje.

Dok im sve naučene slike ne izblijede, i ostane jedno čisto i veliko NIŠTA u kojem će vidjeti sve..

Da li sam na pravom putu?

To samo netko tamo gore, Onaj koji je NIŠTA i koji je sve, samo on zna.

Nemam ideala o tome da moram u njegovim očima postići savršenu repliku Njega.

Izabrala sam teži put i odbacila sva moguća provjerena i ponuđena rješenja za vlastito spasenje.

Izabrala sam prazne ploče kamene, na kojima niti jedna zapovijed nije upisana, jer, upisane su negdje, u kodovima moje duše, kojoj vjerujem više nego kamenu i rukama ljudskim koje su klesale naredbe i zakone..

Imam povjerenja u dušu, vjerujem u nju, jer je ona jedino ono besmrtno i  savršeno, što je Kreator stvorio..

Kao i svi ljudi..

I njihove duše su takve..

Nema razlike među nama.

Samo jedni još uvijek kalkuliraju i broje, dok su drugi zaboravili matematiku i okrenuli se čistoj intuciji i vjeri u sebe..