SJEME NE MOŽE ZNATI ŠTO ĆE SE DESITI ZATO ŠTO SJEME NIKAD NIJE UPOZNALO CVIJET. SJEME NE MOŽE NI ZNATI A NI VJEROVATI DA IMA POTENCIJAL DA BI SE PRETVORILO U CVIJET. PUT OD SJEMENA DO CVIJETA JE DUG I UVIJEK JE SIGURNIJE NE KRENUTI NA NJEGA ZATO ŠTO JE OSJEĆAJ PUTOVANJA NEPOZNAT A REZULTAT PUTOVANJA NEIZVJESTAN.

NIŠTA NIJE ZAGARANTIRANO. RIZICI PUTOVANJA, RASTA,  SU BEZBROJNI... BROJNE SU I RUPE U KOJE SJEME MOŽE UPASTI. NEKE SU I OPASNE PO SJEME.  A SJEME, SJEME JE NA SIGURNOM I U TIM RUPAMA, SIGURNO UNUTAR SVOJE TVRDE OVOJNICE. AKO MIRUJE.

A SJEME, ONO ULAŽE NAPORE, NAPUŠTA SIGURNOST SVOJE OVOJNICE, SVOG TVRDOG OKLOPA, POČINJE SE MEŠKOLJITI. NEŠTO MU NE DA MIRA. I EVO BORBE... BORBE SA TERENOM, SA KAMENJEM, SA STIJENJEM. SJEME JE BILO SIGURNO U TVRDOĆI OVOJNICE, KLICA ĆE BITI IZRAZITO RANJIVA I IZLOŽENIJA OPASNOSTIMA.

ZA SJEME, ZA NJEGA OPASNOSTI NIJE BILO. UNUTAR OKLOPA MOGLO JE PROŽIVJETI VJEKOVE. ALI ZA KLICU, ZA NJU TO NE VAŽI. ZA NJU SU OPASNOSTI BROJNE. ONA JE RANJIVA.

KLICA, ONA SE UZDIŽE PREMA SVJETLOSTI, PREMA SUNCU... UZDIŽE SE BEZ DA ZNA KUDA IDE, BEZ DA ZNA ZAŠTO SE UZDIŽE. TEŽAK JE TO TERET ZA NOŠENJE, TEŽAK JE PUT, VELIKI SU USPONI... ALI SJEME OBUZETO SNOM, ONO IDE DALJE... U NEPOZNATO.

OSJEĆAJI SU U ČOVJEKA SLIČNI OSJEĆAJIMA SJEMENA. ČOVJEKOVI SNI, ONI TRAŽE HRABROST.