Tri čamca za spašavanje

 

Usprkos nadolazećoj poplavi svećenik nije htio da se evakuira već se uzdao u spas koji će doći božjom providnosti. 

Jedan svećeik je sjedio kraj prozora spremajući se da napiše propovjed o Providnosti, kada je čuo buku kao od eksplozije i vidio ljude kako panično bježe na sve strane.

Ubrzo je čuo da je brana popustila, da rijeka nadolazi i da se ljudi evakuiraju.

Voda je uskoro počela plaviti ulicu ispod njega i, susprežući paniku, rekao je u sebi: "Spremam propovjed o Providnosti i evo mi prilike da u praksi sprovedem ono što savjetujem drugima.

Neću pobjeći, ostat ću ovdje i pouzdat ću se u spas koji će doći božjom providnosti."

Kada je voda stigla do prozora, stigao je i čamac pun ljudi.

"Uskačite, oče!" povikali su.

"Ne, ne, djeco moja", smireno je rekao svećenik.

"Uzdam se u božju providnost koja će me spasiti."

Ipak, morao se popeti na krov i, kada je voda stigla gore, prošao je još jedan čamac pun ljudi koji su ga zvali da se ukrca.

Međutim, ponovno je odbio.

Na kraju, popeo se na vrh zvonika i, kada mu je voda stigla do koljena, poslali su patrolni čamac da ga spasi.

"Ne, hvala vam", rekao je, spokojno se osmjehujući.

"Ja vjerujem u Boga. On me neće ostaviti."

Kada se konačno udavio i stigao u raj, odmah je počeo sa žalopojkom upućenom Bogu:

"Vjerovao sam u tebe!

Zašto me nisi spasio?"

"Ako ćemo istinu", rekao je Bog, "poslao sam ti tri čamca!"

 

Nekima čitav život prođe u iščekivanju.

 

 -