Indijski mudrac Narada bio je poklonik boga Hari.

 

Toliko mu je bio posvećen da je jednog dana uobrazio kako nigdje na svijetu ne postoji čovjek koji toliko voli Boga kao on.

 

Gospod je progovorio u njegovom srcu, naredivši mu:

 

"Narada, idi na obalu Ganga i potraži grad u kome živi jedan od mojih vjernika.

Dobro će ti doći njegovo društvo."

 

Narada je učinio kako mu je rečeno i pronašao seljaka koji je ustajao u zoru, samo jednom izgovarao Harijevo ime, zatim uzimao motiku i odlazio da čitav dan okopava zemlju.

 

Navečer, prije nego što bi zaspao, izgovarao je još jednom Harijevo ime.

 

Narada je pomislio:

 

"Kako je moguće da je ovaj paor pravi vjernik, ako po čitav dan samo kopa?"

 

Tada je Gospod naredio Naradi:

 

"Napuni do vrha jednu zdjelicu mlijekom i s njom obiđi čitav grad, ali nemoj ni kap mlijeka prosuti".

 

Narada je tako i učinio.

 

"Koliko si puta mislio na mene dok si obilazio grad?" upitao ga je Hari.

 

"Ni jednom, Gospode", odgovorio je Narada.

 

"Kako bih i mogao, kad si mi naredio da ne prospem ni kap mlijeka iz zdjelice?"

 

"Eto, ta zdjelica je toliko obuzela tvoju pažnju da si potpuno zaboravio na mene", rekao je Hari.

 

"Što da se onda kaže za tog seljaka, koji i pored toga što hrani brojnu obitelj, dva puta dnevno pomisli na mene?"