MRAV I ZRNO ŽITA

 

 

 

       Zrno žita, ostavši samo u polju nakon žetve, čekalo je kišu da bi se ponovno sakrilo pod grumenjem.

 

        Mrav ga ugleda, natovari ga na sebe, i s velikom se mukom uputi prema mravinjaku. Hodao je i hodao, i izgledalo je da zrno žita postaje sve teže na leđima umornoga mrava.

 

        "Zašto me ne ostaviš"? reče zrno žita.

 

        Mrav odgovori:

 

        "Ako te ostavim, nećemo imati zalihe za zimu. Mi smo brojni, a svatko od nas mora donijeti u ostavu hrane što više može".

 

        "Ali ja nisam stvoreno samo zato da me pojedu", nastavi zrno žita. "Ja sam sjeme puno života, a moja je namjena u tomu da iz mene nikne biljka. Slušaj me, dragi mrave: sklopimo pogodbu".

 

        Mrav, zadovoljan što se može malo odmoriti, odloži zrno žita, i upita:

 

        "Kakvu pogodbu"?

 

        "Ako me ostaviš u polju", reče zrno žita, "i odustaneš od namjere da me poneseš u mravinjak, ja ću ti za godinu dana vratiti stotinu ovakvih zrna, kakvo sam samo".

 

        Mrav ga pogleda u nevjerici.

 

        "Da, dragi mrave. Vjeruj ovomu što ti kažem. Ako se danas odrekneš mene, dat ću ti stotinu puta sebe, poklonit ću ti stotinu zrna žita za tvoj mravinjak".

 

        Mrav pomisli: "Stotinu zrna u zamjenu za jedno - ala je to neobično"!

 

        "A kako ćeš to učiniti"? upita.

 

        "To je tajna", odgovori zrno. "To je tajna života. Iskopaj malu jamu, zakopaj me u nju, i vrati se za godinu dana".

 

        Mrav učini tako. Vrati se nakon godine dana.

 

        Zrno žita održalo je obećanje.

 

        (L. da Vinci, prijevod L. P.)

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena