Ležim u polumračnoj sobi, jednom rukom podbočila sam glavu a drugom rukom odmahujem po zraku..slažem hologramski mozaik..hologram kockice lebde u zraku i rotiraju..razmišljam kamo bi trebale sjesti..kad spojim sve dijelove koje sam dobila na raspolaganje, tek onda ću znati veličinu i oblik mozaika...mnogo je kockica,mnogo boja..neke dijelove nisam još ni pokušala popuniti,još nije vrijeme za njih..neki se savršeno poklapaju jedni s drugima..a boje se miješaju od sjajnih, bijelih i iskričavih duginih do mutno sivih i crnih nizova.
Otvaram jednu kockicu..preda mnom počinje prikaz jednog ljetnog dana..ležimo na zelenoj travi,pod drvetom hrasta..moj dragi i ja..gledamo u plavo nebo,bijele oblake..griju nas prave Sunčeve zrake..zuji bumbar..mašem rukama, bojim ga se i smijem se..dragi mi briše smijeh poljupcem..mirišem livadno cvijeće,ptice cvrkuću, osjećam dodir vjetra na ramenu..bilo je to prije Uništenja..nakon toga,ni mog dragog više nema..
Sunce na izdisaju šalje mi svoje posljednje zrake kroz svjetlosnu kupolu..prodire kroz prazine na drugi kraj sobe ..znam,neke praznine ostati će tako zauvijek..U kutu sobe pojavljuje se hologram Čuvara Zemljinih kupola..Tihim i ugodnim glasom objavljuje da se zatvara Sunčeva i otvara Zvjezdana Kupola.. vrijeme je da završim..do ponovnog otvaranja Sunčeve..sutra je novi dan..