Radoznala, razigrana,plivam promatrajući daleki horizont.Dugačak je put iza i ispred mene. Voda miluje moje tijelo, iscrpljuje me polako, ali i ugodno me hladi,daje mi snage da nastavim dalje plivati prema kopnu koje se nazire negdje daleko. Ne bojim se. Smirena sam, sabrana,odmjereno zamahujem, otavljam pređene milje, misli me nose naprijed, dalje i dalje.U trenucima umora plutam dok me valovi nježno nose u svom zagrljaju vječnosti.

Izmjenjuju se dani i noći. Danju mi sunce prži, zaranjam dublje u vodu da se rashladim, a noću zvjezdice trepere,opijaju me svojim sjajem dok mjesec šapuće čarobnim glasom;  samo hrabro, idi dalje, mi bdijemo nad tobom. Diže se oluja. Gromovi paraju mračno nebo. Ne obazirem se na gromove već me obuzima  sjeta od morskih dubina iz kojih sam pobjegla. Nedam se, ne želim se prepustiti da me povuku na dno,opuštam sva čula,prepuštam se valovima koji me nose sve dalje u nepoznate daljine.

 Ne posustajem, idem dalje u nadi da ću naći smiraj. U daljini kopno ili je to samo priviđenje? Možda je to ono što tražim.Sa mukom se penjem na hrid, jer ja sam samo morska sirena koja nema noge, stvorena je da pliva nepreglednim morskim bespućima. Nije mi  mjesto na kopnu,znam, ipak me vuće želja upoznati taj nevjerojatni svijet. Susret sa ljudima nimalo obećavajući. Gledaju me sa prezirom,okreću očima,hvatam neprijateljske vibracije,zar će me kamenovati? Shvaćam, ja sam Sirena, oni su ljudi, ne mogu ostati među njima. Polako klizim u vodu. Iz oka klizne suza razočaranja, stopi se sa vodom. Odlazim dalje u nepregledni ocean, u svoj dom. U susret mi dolaze razigrani delfini. Zovu me, dođi sestrice,kuda si odlutala,tvoj dom je tu sa nama.