Brate vaj, ili Petre, poslušaj zvoju sestricu Wendy i samo pogledaj sličicu..Ne obaziri se na pričice da moraš uvijek biti velik i ozbiljan i stalno brinuti o svoj dječici koja su sama i ostavljena..Pogledaj na slici tko leti prvi i tko je prvi poveo Wendy iz zemlje od zemlje i naučio je letjeti? Wendy nije rođena kao vila..Wendy je obična, mala djevojčica koja je željela letjeti a očaralo ju je tvoje dječje iskreno srce koje u sebi skrivaš..I ti si prepoznao u njoj otkucaje dječjeg srca, koji jedini mogu pokrenuti krila za let..Wendy je brižna, kao i Petar Pan, i voli djecu..Zato i u stvarnom životu ima puno djece..Svoje i tuđe..Ostalo je u njoj nešto iz dalekog snokraja gdje je bila sretna..Prava vila Zvončica tu uopće nije vila..jer je posesivna, ljubomorna..Prave vile vole slobodu leta i slobodu duše..A to mogu imati samo djeca, čista djeca u srcu..Možda je Zvončica zalutala u snokraj a Wendy u zemlju stvarnosti? Wendy je odrasla, udala se, ali nikad nije zaboravila svoga brata ni djecu u snokraju..Znala je da djeci treba ljubavi da ostanu djeca..I uči svoju djecu da to ostanu..I opet će ih poslati u taj čarobni snokraj da budu i oni čuvari sna..Vjerujem, da duša sama sebi,ovdje u našem svijetu začaranom, bira ime..A ja sam si ovo ime odabrala prije nego sam ušla u ovja svijet, u ovu čarobnu šumu..Wendy..Hodam po zemlji, sasvim sam obična majka, ali volim letjeti krilima duše u predivne visine..I Kada poletim, pretvaram se u malu, malenu vilu,koju samo duše koje su djeca iznutra prepoznaju..A ja sam te poznala, spoznala i prepoznala..Viteže i brate..Leti, budi osmijeh, i budi sve što želiš..I briga te za velike koji te hoće spustiti na tlo zemaljsko..Jednom davno..ti si me naučio letjeti..Nikad to ne zaboravi.. Tvoja..Wendy