Pišemo o ljubavi,šaljemo poljupce i pozitivne misli,a kako je u stvarnom životu,životu koji živimo i nosimo se sa njim u ovim teškim vremenima.
Prolazim ulicom razgledavajući izloge kad mi priđe starica ispruži ruku i zamoli dvije kune.Izvadim novčanik pa joj pružim deset kuna, iako mi nije sjajno kao i mnogima.
...Nemam više gospođo...promrmljam
....I ovo je puno,hvala....ova ruka koja sad moli za milost cijeli život je davala, sve, svima....prozbori ona a iz oka joj krene suza.
Okrene se i polako ode niz ulicu pružajući ruku prolaznicima koji se uglavnom nisu ni obazirali na nju. Potresena gledam za njom i shvatim da mi niz lice klizi suza. Obrišem suzu i krenem svojim putem.Ovaj susret me smeo,razžalostio,još uvijek vidim one oči iz kojih vrišti očaj i tuga.
Bože smiluj se.