Najveća sramota je, neudata cura

Sve su mi se druge poudale još prije tri jeseni. Moja sestra Jela i ja smo u selu već nosile epitet "stare cure". Jela je tužno i posramljeno govorila:

"Maro moja, a tko bi nas i htio ovako dugačke k'o motke".

I stvarno, bile smo obje više od svoje braće. Ja mislim da nismo bile ni mutave ni ružne, ali, većini momaka, dok su se još raspitivali za nas, smo mogle "jesti s glave".

Već smo se pomirile s tim da ćemo ostati neudate, kad su jedno predvečerje banuli u kuću prosci iz daleka. Baba, čija se riječ u našoj velikoj familiji nije smjela ne poslušati, nas je na brzinu obavijestila. Riječ "ne" nije smjela biti izgovorena. Nas dvije smo bile izbezumljene. Isprošene smo na brzinu, za muškarce za koje nismo znali ni kako izgledaju, sve je potvrđeno suhoparnim rukovanjem, kao na stočnom sajmu pri prodaji junice ili krave. Već u nedjelju smo trebale zajedno sa svojim "ruhom" (djevojačka sprema ), bez svadbene pjesme, krenuti put svojeg novog boravišta u kojem ćemo upoznati svoje "muževe".

Obje smo preplakale sve dane i noći do te kobne nedjelje. I gdje je k vragu to Gradište?

O mukama prilagođavanja na nove ljude i običaje neću, ne želim prekapati vlastite rane. Samo da vam kažem da je Jela imala više sreće, iako su je udali za udovca, čega se svaka mlada cura užasavala, bolje je prošla od mene. Ja sam dobila veliku, mušku, mutavu lutku. Fizički je izgledao lijepo i stasito, ali s njim se čak nije moglo ni razgovarati. Jedva je pokoju riječ izgovarao, nepovezano, lijepih očiju uprtih u neku daleku nedokučivost. Odmah su mi objasnili da se takav rodio, a ja sam pomislila da je i vlastitoj majci dojadio, pa je sad mene zapalo da odgajam odraslo dijete.

Danas je prva godišnjica naših brakova i danas smo prvi put u svom selu na proštenju. Župni je god prilika našoj familiji da cijeloj župi pokažu da su njihove kćeri časno udate žene i da im je dobro. Jela je sramotu udaje za udovca brzo preboljela, jer je ipak dobila muškarca. Ponosno se šepirila sa ostalim udatim ženama razmjenjujući ženske pošalice i dvosmislice. Ja se cijeli dan brinem oko toga hoće li mene moja velika beba osramotiti. Prije polaska u crkvu mi poslušno prilazi da mu zakopčam krute manšete na kao snijeg bijeloj košulji, koje vire iz pomalo prekratkih rukava crnog sakoa. Ja to činim na što prirodniji i neupadljiviji način, on izgleda lijepo i stasito.

Ne mogu se šaliti s ostalim ženama, jer, moje noći udate žene izgledaju posve drugačije od ičega zamislivog, tko bi me razumio.

Prevarili su me, moja draga familija me je besramno i opako prevarila. Krijem oči i tugu u njima, no ja ipak imam moje noći udate žene.

Vi bi da vam pričam, sramite se, zar mi nije dovoljno teško, zar nisam ja ponijela sramotu da bi moja familija živjela bez sramote, a i mislim da svi znate kako se igra s bebama (lutkama).