Imam jednu škrinjicu koju čuvam kao najveću dragocjenost. Kao što bankari imaju trezore, žene svoje nedodirljive torbice i novčanike, tako i ja imam tu svoju škrinjicu koja je za mene najveće blago. U nju sam zaključala svoje prošle ljubavi, predivne tople poljupce, zagrljaje toliko nježne da su me od njih svaki put prolazili trnci, sve one dane predivne,  provedene u šetnji s njim..  i s njim… u razgovorima punim smijeha……Toliko puta bila voljena…. sretna….nekom jedina….. Divno je tako nešto proživjeti, a divno je i prisjetiti se….. Zato je ta škrinjica tako dragocjena….. a dragocjeni su i ti prošli dani…. Neponovljivi…. Svaka je ljubav posebna i lijepa…. I one tužne i one sretne…. U stvari nema tužnih ljubavi, ima samo tužnih završetaka…. Ako ljubav uopće može završiti… jer da može ova škrinjica uopće ne bi bila potrebna… jednostavno bih bacila sjećanja niz vjetar da ih odnese daleko od mog uma, od mog srca. Da ljubav može samo tako nestati… dovoljna bi bila i rijeka niz koju bi mogli otploviti svi oni trenuci u kojima su izrečene ružne riječi, trenuci gorčine pa ponekad čak i međusobne mržnje koja se na kraju počne ponekad iskazivati….. ali ne…..ljubav traje…. Čak i one ljubavi koje ružno završe - još traju…. Sjetite se …… kako je lijepo bilo voljeti…. I biti voljen……