(SAMA,to sam ja-ili nisam?)

         Postoji obrazac u kojem postoji jedan par i ja kao treća.Taj se obrazac stalno ponavlja u mom životu,od mame i tate do prijatelja,kolegica na poslu. Uvijek sam ja on  treća .Oni su skupa,oni su par,oni su tandem,službeno i privatno,a ja sam van toga kruga.Ja sam rezerva ako se rastanu i u pripremi da uskočim i pomažem onom  ucviljenom koji ostaje sam..Dok su par,slijepljeni jedni s drugim,ja im ne trebam, čisti  sam višak,nepotrebna, ,odbačena,izolirana.Za to vrijeme kad  sam slobodna i  čekam da uskočim ,mogu se baviti čime god želim.Nema ograničenja.Mogu istraživati,misliti,stvarati,nema kontrole ni granica.Prepuštena sam  sama sebi.Slobodna da radim u svom kutu,u svojoj sobi, u dvorištu ili na livadi,rijeci što god želim. Nitko ne pita za mene,ne mari,ne brine.Ne zanima ga kako sam,kako se snalazim..Mogu raditi što hoću,mogu ići kud hoću.Samo da ne gnjavim i nešto ne  tražim.Učila ili ne učila svejedno je.Ocjene kakve imam,svejedno je.Dolazim kući kasno i to je svejedno.Mada,tata me jednom ošamario kad sam ujutro došla doma,bilo mu je ipak stalo?.Njoj ,mami je bilo svejedno.Pala i  iskrivila gležanj,svejedno.Na rukometu dobila udarac u ruku,svejedno.Silovana,nevažno,ali nisu ni znali,da budem fer,jer nisam ni pomislila reći im to, pretpostavljajući da ih ništa u vezi mene ne zanima.Misleći da nemam pravo požaliti se,tražit zaštitu i suosjećanje.Sama sam bila,kao Pale sam na svijetu.Otišla bih daleko,daleko,s odlukom da se više ne vraćam.,ali  bi me sažaljenje,nabacivanje krivnjom ponovo vratilo.Nisam mogla kao brat samo ravnodušno odšetati iz njihovog života.Vezali su me lancima krivnje,okovali grižnjom savješću i sažaljenjem,koje sama od njih nikad  nisam dobila.

 

(SLUGA,to nisam ja-ili jesam?)

 

Njih ne zanima gdje sam,samo moram biti na raspolaganju kad me zatreba netko iz para.Da pružim utjehu i da budem ona koja će naći načina da se odbjegli dio para vrati nazad. Onda moram ugađati,čitati misli,udovoljavati,dati sve od sebe da bi druga osoba bila sretna i zadovoljna.Na meni je odgovornost za  njeno raspoloženje,njene osjećaje,ja sam tu da ju iscjeljujem, slušam,naslućujem što želi od mene,ali i od drugih.Njen sam glasnogovornik.Od drugih tražim ono što ona želi,drugima govorim kako bi se trebali prema njoj ponašati,što joj dati.Ja  sam odgovorna za njenu dobrobit. Sluga sam,posilni, koji skače na svaki mig.Dajem što treba.Brinem.Ispunjavam želje.Tješim.Dajem svoje vrijeme,dajem sebe.Naslućujem potrebe.Dobro naćulim uši da mi ne bi nešto promaklo u titrajima njenog Ja .Ja sam tu da  popunjavam praznine,sprečavam osamljenost,povezujem s drugima,jer sama to ne zna. Ja sama nemam ništa za reći,ništa za pokazati,nemam nikakvih želja ni potreba.Šutim o sebi.Ne govorim.Ne pričam.Mene se ne čuje.Ni moj glas ni moj smijeh.Nije zabranjeno,ali nema me tko čuti.Ne govorim jer nema uha da me sluša,ne pokazujem se jer nema oka da gleda mene.A ja sam uho i oko za drugoga.A drugi samo govori,normalnim govorom ili neverbalnom komunikacijom samo o sebi. Ja pa ja..pa ja..i nitko drugi.To što radim je     uzaludan trud,nepotrebno trošenje vremena,zanemarivanje sebe,svojih želja,potreba,svog rasta i sazrijevanja.Na slijepom sam  kolosijeku.Tu nisam ja.Tu mene nema.

 

(IDOL- to nisam ja)

 

Tata je mamin Idol,ali kojeg ona postepeno pretvara u papučara,treba joj netko da ju služi,ali to je dvosjekli mač,postaje joj dosadan.Postavši papučar,prestaje biti Idol, iako ga takvog treba,ne voli ga više i ne poštuje.Sada je trenutno u nemilosti,čim mama toliko priča o svom bratu.On je sada trenutno njen Idol,neko koga može uzvisivati,diviti mu se,uzdizati u nebesa.Tata postaje ljubomoran,dok se ona sve više veže za brata kao za svoju slamku spasa.Našavši novog/starog  Idola ignorira tatu,a on ludi i osvetoljubivo odlazi iz kuće,nekud,bilo kud,lutati.Ljubomoran je i agresivan jer ga ona odbacuje,ignorira a za obožavanje je uzela nekog drugog.Osvećuje joj se šuteći, povlačeći se i zatvarajući u sebe.

Vidim već me je počela pozivati,te trebala bi ići na Miroševac na bakin grob.Trebala bi nekako u knjižnicu vratiti knjige i posuditi nove.Osjeća se sama.Tata je već ljut zbog brata i očito joj  neće  udovoljavati,iz inata,a ona neće ali  ni ne zna ,otvoreno pitati i moliti za pomoć.Rascjep je na vidiku.Ja sam ga detektirala.Naravno za to imam šesto čulo jer sam za to istrenirana.Traži od mene nešto,ali indirektno,ne pita hoću ili mogu joj to napraviti,nego ja bi to trebala naslutiti i sama se ponuditi.To se od mene očekuje.Čista manipulacija.

Dakle pozivi su upućeni.Sad više nije dobro da sam sama,da imam svoje aktivnosti,čak je  pitala za njih,a inače kad pričam o njima ne sluša me.Ne  odgovaraju joj,jer me sprečavaju i ometaju u služenju nje.Mojoj samoći sad je kraj i trebala bih postati par sa njom,njen sluga  koji joj je na raspolaganju.Sad me treba.Ja sam joj utješna nagrada.Bar netko uz nju.Ona pati ja ju tješim.Pravim društvo da nije sama.Jer biti sama za nju znači smrt.A mene prepušta smrti-samoći bez imalo krivnje , grižnje i  suosjećanja. Postajem brižni roditelj,njena mama i tata.Ostavljam sebe samu,zaboravljam na sebe,koju sam sama stvorila  i porodila u samoći,pa to sve odbacujem da se predam njoj,njenom očaju,depresiji,strahovima,strepnjama.

Ne mora  ni da se rastanu svađajući se ,tata je možda  na terenu,radi,a ona  je sama,evo mene da pomažem.I tada dolazim u kuću,ali  u služinsku sobicu.Sve što treba,znam i prije nego to izgovori.A nije nikad ni izgovorila,samo bi dala naslutiti što želi.

 

(OPET SAMA-to opet nisam ja,ili jesam)

 

 Oni se ipak mire, a na mene se  automatski zaboravlja.Tata opet postaje Idol.Čim ju je odbacio ljuteći se, postaje joj ponovo zanimljiv i nova igra počinje.Ja sam prepuštena samoći-smrti.Kad bih bila odbačena i iskorištena odlazeći u svoje sklonište na čekanje do novog poziva,poludjela bih od bijesa.Drugi Idealni dolazi nazad, ona cvate,u euforiji je ,zaboravlja na mene ,moja utjeha je sad nepotrebna kao i  moje prisustvo.

Za nju ja više ne postojim. .Taj drugi koji je vrijedan,koga se idealizira i uvećava vraća se. Odlazi ti nemaš što tražiti među velikima,idealnima,savršenima.Izbačena sam iz služinske sobice,(a u salon gdje sjede veličine,važni i pametni ljudi zabranjeno mi je bilo ući,) u malu pokrajnju sobicu..

(BIJES,OSVETA,LJUBOMORA,VIDJET ĆEŠ TI VEĆ !-tu bi se već mogla naći)

 

 Bijes me ispunjava,pršti ko gejzir,nagriza kao najjača kiselina.Tu se ne razlikujem od tate ,tu smo isti,ljuti,ogorčeni,osvetnički raspoloženi jer nas je odbacila.

 

Bijes se smiruje i  prolazi.Gutam ga jer se ne usudim pokazati ga.Ne smijem ga imati.Ostajem sama.Gurnuta na slijepi kolosijek.Sama u svom svijetu,svojoj mašti i fantazijama,svojim knjigama,koji su mi dugo bili jedini prijatelji.Bavim se svime što volim i zanima me,ali istovremeno imam naćuljene uši da ne bi slučajno propustila njen poziv u pomoć.Izdana,ne vjerujući ljudima,težim za društvom,ali se ne usuđujem upuštati u odnose da ne bih bila opet izigrana.

Naravno poziv uredno  za neko vrijeme stiže.Opet me treba.Okrivljava me,što me nema,zar ne znam (kako ne znam?)da ona pati, lovi me na suosjećanje i sažaljenje.I ja opet nasjedam.Ulazim u igru.Sretna što više nisam sama,što sam od pomoći i koristi.Padam na žalopojke,na samosažaljenja,aktivira se prerazvijen osjećaj dužnosti.

.......

 

Izlaz iz obrasca bio bi da više ne nasjedam,da ne odgovaram na pozive,da se ne miješam u odnose,da ne padam na osjećaj krivnje,jer krivnja ne postoji,da shvatim da ja nisam odgovorna za tuđi život.Da brinem za sebe,svoje potrebe i želje,postanem sebična,a da nisam sluga i na raspolaganju drugima.Da se oslobodim prisile da pomažem,savjetujem,preuzimam odgovornost za tuđa djela,da posredujem,da mirim i time se miješam u tuđe odnose.Da ne žalim druge.To što im je došlo, došlo im je s razlogom,a nije na meni da to ispravljam,brinem,analiziram,ili bilo što radim oko toga.Na njima je da prođu kroz svoje odnose,sukobe i ljutnje sami.Ako se ne upecam na krivnju i sažaljenje,neću ni pobjesniti.A to je već velika stvar.Iz svoje samoće i distanciranosti ,analitičnosti i svijeta misli i svijeta ideja,trebam se okrenuti sebi,svojoj snazi i jakosti koja se nalazi skrivena u bijesu i ljutnji.Iskoristit ju za sebe,za svoju vitalnost i život.Okrenuti se bijesu i ljutnji,ali njima kao snazi i vitalnosti.Tu sam ja.Moje pravo ja.Tu su moji temelji.Moj život i vitalnost,moja snaga i poticaj,motivacija.U strasti i živosti se trebam tražiti.U crvenoj boji,energiji,strasti,materijalnom.Svoje ideje moram materijalizirati.Stvaranje je moja poruka.I namjera.Stvarati novo,stvarati sebe,dosad neviđenu mene.

 

.......

(NEOZBILJNA-to bih mogla biti ja)

 

Ovo je moj obrazac.Kako ga ja vidim.Napisala sam ga za sebe,ne razmišljajući da će to neko drugi čitati.Vidim stanje i situaciju kakva je.Sada kada vidim kakva je mogu je početi mijenjati.Objavljujem  ga, jer mislim ako je meni pomogao da sagledam sebe i krenem dalje,izađem iz zaglavljenosti u ovaj obrazac,možda pomogne još nekome.Vjerujem da je ovo završna verzija obrasca i da se više neću vraćati na njega.Obrazac je opisan kao odnos mene,mame i tate.Ali  on je univerzalan,pojavljivao mi se sa svim ljudima koje sam sretala u svom životu,osim s mojim mužem,jedino s njim sam par,zato i jesmo tolike godine skupa.Došlo je vrijeme,točnije sazrelo je vrijeme da ga promijenim,obrazac,a ne muža:)J.I mijenjam ga.Promjene su počele.Tko ovo čita ne mora imati isti obrazac kao što je moj,ali neki ima,bilo kakav,drugačiji,to je sigurno.Ja pokazujem da ga se može otkriti ,osvijestiti,objaviti i time postaviti na svjetlo dana.Nema više tajni,muljanja, sve je transparentno.Popularna riječ danas,ali točna,baš pristaje za kraj.:)J  

 

 

 

 

__________