Ti ne voliš očajnike, a ja baš u njima nalazim krvav trag istinskih emocija, koje oni najčešće ne mogu sakriti, pa ih daruju pjesmi, slici, svemu što bi njihove emocije održalo živima..Postoji razlika i među očajnicima, koji od nas traže zrno pažnje, i oni, koji taj očaj duboko sakrivaju u sebi, pa ga prenose nesvjesno drugima...

Postoje i oni koji se vole oblačiti u odoru vlastite nepogrešivosti i savršenosti, pa dizati ruke prema nebesima, hvaleći Boga što ih je stvorio baš takve, a usput ne dozvoliti da itko drugi dotakne njihovu nesavršenost..

Postoje i oni koji jednostavno priznaju svoju nesavršenost, i makar po cijenu podsmjeha i izolacije, žive kako žive, zadovoljni sobom, bez osuđivanja i prosuđivanja drugih.

Šteta, taman sam pomislila da se tvoja kestenova ljuska smekšala i otvorila, da smo se svi skupa nekako proširili u vidokrugu vlastitih shvaćanja, a ti opet isto...

Ma ne govorim ovo radi skretanja pažnje niti radi ičeg drugog, govorim ovo u ime svih očajnika koje si ti odvojila u jedan tor, pa, neka žive dok žive..Nije im mjesto među savršenima..Očajni od ljubavi, očajni od života, očajni zbog seksa (sorry, tu bi nekako i tebe svrstala), ma, selekcija postoji kod tebe, priznala ti to ili ne..A dok je ima, nije dobro..Koliko god tvrdila da jest.. I branila se do smrti da to nije tako..Djela govore drugačije.. A i riječi..