Kao i uvijek, volim sa vama podijeliti snove, ako su zanimljivi..A možda si i napravim jedan mali dnevnik snova, tek da pratim putovanja duše..

Koračah jednom šumom,prepunom predivnog cvijeća, tražeći bilje da napravim čudesni napitak ljubavi,koji bi bio protivotrov za one koji su ljubav u sebi izgubili zauvijek..Samo kap tog eliksira..bila bi dovoljna..No..tražeći uporno,u grmlju začuh šapat, nekoga, čini mi se, tko nije bio čovjek..Sakrih se i oslušnuh...Bješe to biće bez lica, koje je upravo stavljalo novu masku ljupkosti i spremalo se na sajam...Govorilo je, kako će prodavati lažnu ljubav, dok će prave djeliće ljubavi nevidljivo izvući iz duša drugih, a onda se pošteno nahraniti, jer, sam svoje ljubavi nije imao..Kada drugi izgube svoju ljubav, a neće znati da je on kradljivac,voljet će samo njega, jer će on, to čudno biće,imati sve oblike njihove ljubavi..Plan je gotovo uspio..Kad je došao na sajam,bio je obučen u odijelo najpoznatijeg prodavača, vikao je i vikao,koliko divni napitak ima, i svatko tko mu je prišao...bio je pokraden..Ah..srce mi se steglo,no....moj čudesni prah bijaše gotov...Ali nisam smjela prići vještom kradljivcu, nego sam samo prah sa drveta rasula po njima...Onaj bezlični stvor, rastopio se,kao gruda snijega, i mišljah da ću u njemu naći bar  komadić ljubavi prave, no...ne bješe ništa..Sve to bijahu ukradeni tuđi komadići ljubavi...Bilo mi je žao,jer, sva ta njegova vika o njegovoj pravoj ljubavi, bijaše maska...Svi drugi, koji su se počeli buditi,shvatiše da su pokradeni, no ljubav ima bijaše ipak vraćena...Samo otopljena  lokva vode svjedočila je o stvoru,koji više ne postojaše...