87. MJESEC U TRI RASTA
Kad je mjesec bio mlađak, govorio je zvijezdama:
“Drage moje, bolja je najava nego otkriće. Bolji sam vam ja, ovako tanahan, nego da sam punahan, bolji sam ja srpast nego zdepast”.
Zvijezde su se smijale, vijoglave cure, pa su ga pitale:
“Kaži nam, kako je to najava bolja od otkrića”?
“Kažem vam, tako je. Najava ti ostavlja mjesta za snove, a otkriće, tu je kraj snova. Osim toga, otkriće te može i razočarati”.
“Pravo zbori”, rekoše zvijezde. I neke pođoše za nj.
Kad je mjesec bio polumjesec, govorio je zvijezdama:
“Ludice moje, zar ne znate da je polovica bolja od cijela”?
“Kako to”?
“Tako reče jedan Grk, filozof, a došao je do te spoznaje gledajući u mene. Kad si polovica možeš lako saznati i kakva je cijelost, a da nisi njom okovan”.
“Zbilja, ima u tomu nešto”, rekoše zvijezde. I neke pođoše za nj.
Kad je mjesec bio uštap, pun do ruba, ništa nije govorio zvijezdama. Samo je sjao, zlatno-srebrno sjao.
“Zašto nam sada ništa ne govoriš“? pitale su zvijezde.
“Zar treba nešto govoriti?! Uostalom, što imam vama govoriti”!?
Tako to biva, mjesečarke.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 5.
(još neobjavljeno)