Obožavam tamjan.
Njegov je miris božanstven, tajanstven.....Uvijek poslije generalnog čišćenja kuće, prošećem kandilom po svim sobama. Promrmljam neke čiri-buri-bari riječi dodajući mističnost obredu...
Uglavnom to radim pred večer, kad se upale prve lampe grada. Uz to zapalim par svijeća u žutoj, zelenoj i smeđoj boji, pa ih smjestim u odbačene, rasparene čaše za crno vino, one široke i na dugoj dršci i pomećem na daske svih prozora. Najviše to volim raditi zimi kad su krovovi grada bijeli i snijeg lepša zrakom.
Pustim si neku klasičnu muziku, smjestim udobno na kauču i utonem u svijet daleki , tamo negdje između sna i jave....
Umotana u deku svaštaricu, napravljenu od izrezanih komada starih pulovera i spojena u razne šarene kombinacije, promatram tako sjene na zidu od svijeća, čiji se plamen lagano njiše i baca svijetlost u svim pravcima.
Pogled mi s vremena na vrijeme padne i na uokvirene fotografije po komodama i ja milujem draga lica u mislima. Na njima se smješe slike djece u raznim fazama odrastanja, od beba sa velikom dudom u ustima, večoj od samog lica, pa do odraslih djevojaka smještenih u poze za modnu reviju...
Redovito mi se stvori želja da prekopam po starim stvarima, smještenim u razne kartonske kutije ispod kreveta , iza ormara ili sasvim gore na njemu....
Često puta tako nabasam na neke sasvim zaboravljene stvari koje polako izranjaju na površinu. Bezbroj papirića, nevještom rukom napisana, otkrivaju mi uvijek ponovo onaj blaženi svijet djeteta.
Otvaram njihove mape sa crtežima uranjajući u njihov svijet mašte, punog neobičnog kontrasta boja, nepravilnih oblika, savršen u svojoj nepravilnosti i nesrazmjeru velićina kuća, drveća, ljudi u njemu.
Ogromne krošnje pune zrelog voća dosežu krovove kuća, dotiču zrake sunca, ptice raširenih krila lete u prostoru plavoga neba, a ljudi, divovi pravi , nadnaravnih moći, stoje negdje između svega, kao čuvari tog prizora.
Dodirujući nježno svaku od tih črčkarija, sjetim se nekih posebnih trenutaka. U tišini koja me okružuje kao da čujem njihov razdragani smijeh i brbljanje.
Ruka mi posegne za nekom od njihovih dragih igračaka i ja ju stisnem k sebi snažno, pokušajući uhvatiti miris njihovog djetinjstva. Dogodi mi se tako da zaspim okružena stvarima razbacanim oko mene... dočeka me jutro . Još pospana tražim mobitel da pogledam koliko je sati, a na njemu poruke mojih kćeri:" Puno nam fališ mama! Volimo te!"
Obuzme me neka posebna toplina, uronim ponovno u mekoću kauča, a soba mi odiše mirisom ugaslih svijeća i onog od ....tamjana......