Srdačna ruka, gotovo nestvarno ispružena, kvrgava i posuta staračkim pjegama, iskrivljenih prstiju od dugogodišnjeg artritisa, sa ispucanom kožom, blijedom i tankom poput pergamenta,  sa jasno izraženim vijugavim venama ,ispružena prema meni dok stojim kraj pulta i s olovkom u ruci pišem dugi izvještaj za smjenu koja dolazi uskoro.Sat je upravo otkucavao ponoć, a prigušeno svjetlo kraj kreveta bacalo je sjenu na tek pridošlog starčića sklupačnog u krevetu ,s očima koje su lutale po sobi uplašeno, od monitora do prozora, u krug i popreko…Zadubljena u pisanje nisam čula kada je ušla i lagano sam se trgnula kada se predamnom  stvorila.

« Neću se dugo zadržati, sestro….Samo da pozdravim supruga i odmah ću otići. Znate, još nikada nije bio bolestan i bolnica mu je sasvim strana riječ. Ne znam kako će prihvatiti ovu novonastalu situaciju pa bih ga željela malo umiriti.”izgovorila je tako tiho da sam ju jedva razumijela.

“Samo izvolite.” kažem joj i pomaknem se u stranu da joj napravim prostora.

Bojažljivo i na prstima približila se krevetu i dotakla njegovu ruku.On se trgnuo i uplašeno pogledao, u prvi mah sa znakom neprepoznavanja.

“Franz….” Samo je prošaputala, glas joj je otkazao, a usnice zadrhtale. Okrenula se prema meni upitnog pogleda, a ja joj se nasmiješim nijemo je bodreći da hrabro nastavi.Trebalo joj je vremena da se sabere.U jednoj je ruci držala netom ubranu ružu, tek procvalu i lagano položila uz njegovo uzglavlje.

Duga tišina iz kojeg izroni njegov promukli glas:

“Roze moja, zašto me nisi pustila umrijeti.?”

Duboki uzdah s njezine strane. Jednom je rukom brisala suze, a drugom milovala njegovo lice.

“Trebam te još…..I tvoje ruže u vrtu…Ova  crvena danas je procvala.Kako da ti uskratim taj opojni miris ?Svakog si jutra prvo do nje svratio, brižno zalijevao i nestrpljivo čekao da otvori svoje latice?”

Lice mu se  hipu ozarilo, a njegov dlan poklopi njezinu ruku na obrazu, stisne ju , privuče k usnama i poljubi..

Dug, nježan poljubac…

“Ti si moja najljepša ruža.”…prozbori, vjeđe mu se polako sklope i on utone u san…

Ona mu polako izvuče svoju ruku iz njegove i prinese usnama….. okrene se, sramežljivo me pogleda vlažnim očima… i kao što je  potiho , neprimjetno došla, nestane iza plavog zastora.Vrata su se bešumno zatvorila , a zastor lagano zanjihao.

Ostala sam nasred sobe sa neizgovorenim pozdravom na ustima, nepokretna i osluškujući, pitajući se na tren nisam li sanjala.

 Crvena  ruža na njegovom uzglavlju zamirišala je…..  ljubavlju.