Sastali se poslije smrti  predsjednici dvoje država, koji se nikad nisu uspjeli dogovoriti kako da se dogovore..

Oko zajedničkih izleta, kusanja jedne pogače, posute solju, onako, uspostaviti zdravosusjedski odnos kako bi trebalo biti.

Bili su pozvani kod  svetog Pedra, na domjenak tamo negdje u svetoj zemlji Latikan.

Glavni domaćin, papa Frunf nije bio kod kuće (kao i uvijek kad su takvi domjenci) a bivši predsjednici i nekadašnji susjedi, Dr.Fefelj i  Mr.Kilanović zamezili  su par zalogaja sa obližnjeg stola, i potegnuli jednu ljutu i razgovor, koji su zapravo odavno trebali obaviti.

KILANOVIĆ:

"Dragi doktore Fefelj, vi ste ovdje došli prije mene, i ja vam mogu reći, da je dolje, na Zemlji nešto gadno zapelo u svezi vaše ideje, da nas sve ujedinite pod vašu bratsku zastavu.

Neki tamo dolje ne vole još uvijek cajke i radodajke. Rado se podaju i predaju, ali drugim stvarima.. Možda je to bio prevelik zalogaj za vaša gladna usta.

I nikako da nauče taj vaš iskonski drevni jezik, kojeg su neki učeni prosvjetitelji donijeli u naše krajeve..

Počelo se opet gurkati i koškati, hoćemo li čitati fefljilicu ili kililicu..

Kililica je  od stoljeća..hm..malo sam zaboravio..valjda  šestog..

DR. FEFELJ:

E moj druže Kilanoviću, ja sam bar šutke podnio poraz, nadajući se da će se svi lijepo dogovoriti, pa ipak jednom doći pod našu  kapu..

DR.KILANOVIĆ:

"Malo morgen.

Znao sam ja unaprijed da će tako sve ispasti,pa sam pustio moje prethodnike, da prvo zavedu, pa vladaju narodom.

Ali prvo ih je trebalo ohrabriti, da bi se na kraju, obeshrabrili i poletjeli u naručje prvom koji će ih prigrliti i nahraniti..

Ja sam strpljivo čekao, svojih pet minuta nasamo moje stražnjice i fotelje..

Nisam ja baš toliko pametan, pa nisam ni mislio vraćati pokradeno.

Smislio sam plan, kako da izvinete,  jebati a ne biti izjeban.

Nije to tako teško.

Samo ne smijemo dizati stražnjicu sa fotelje, jer će nam odmah netko ugurati nešto u nju.

I tako, zaljepljene stražnjice za fotelju, prepustio sam sve što se moglo, onima, koji su mi obećali da će mi braniti stražnjicu od silovatelja, i još će me debelo nagraditi.

Bolje je svima pod tuđom čizmom, nego mojom, a ja i ne nosim čizme, samo meke cipele koje ne žuljaju.

DR FEFELJ:

Pa mogli ste i pod moju čizmu, šta bi vam falilo?

Terevenke, cajke i švargli po cijele dane..

KILANOVIĆ:

Daj, doktore, ti ne nosiš čizme nego opanke.

DR FEFELJ:

Pa što? Bar su udobne i eko prirodne.

Nego, znaš li ti, druže moj, da smo mi stariji porijeklom od vas?

Vi ste od stoljeća šestog, mi od prapočetka.

KILANOVIĆ:

"Kako?"

DR FEFELJ:

"E, pa, naš jezik je pronađen na Mjesecu urezan u jedan kamen"

KILANOVIĆ:

"Zato i mjesečarite često, hodate u prazno.."

DR. FEFELJ:

"Nemoj druže tako.

Na našoj zastavi su simboli sa Mjeseca, mi smo svemirski putnici, koji smo odabrali Zemlju za svoje sveto tlo..

KILANOVIĆ:

"A naša zastava ima šahovnicu.. Ono..da se zna..Sve za Kralja, pijuni će dati i zadnju kap krvi za ideale. Kralj ostaje zadnji nakon bitke, birajući opet nove pijune...Tako je to bilo..oduvijek.. Vjernost i ideali, a ne mjesečarenje.."

DR FEFELJ:

"Ajde što je bilo bilo je, sad ne možemo više ništa. Ajmo mi meziti dalje, a narod dolje nek se batrga.

Ionako se neće žaliti  ni za što."